kaštel (lat.), ant. rim. utvrda ili manji utvrđeni voj. tabor, poglavito uz linije obrambenog limesa. U sr. vijeku samostalna utvrda ili pojedini objekt (kula) u nekome utvrđenom kompleksu. Često označava i grad (burg) ili naselje podignuto uz grad odn. neki drugi utvrđeni objekt. Kaštele su u voj.-obrambene svrhe podizale plemićke obitelji, crkv. ustanove i drž. vlast. U hrv. krajevima kašteli u doba tur. osvajanja gube prvotno feud. obilježje i uklapaju se u pogranični voj.-obrambeni sustav.