kasta (lat.), zatvorena društv. skupina koju obilježuje poseban društv. položaj i izoliranost prema drugim društv. skupinama. Kastinsko društvo, društvo koje je primarno utemeljeno na odnosima između kasta. Elementi kastinskog sustava svojstveni su svim arhaičkim društvima, napose razlikovanje društv. uloge i statusa vojničke i svećeničke kaste, kojima se s razvitkom prvih velikih država pridružuje i kasta činovnika (Egipat, Kina i dr.), zatim i brojne podkaste i međukaste, često vazane i uz pojedina zanimanja (ratari, obrtnici, trgovci). Kaste su u pravilu endogamne, međusobno izolirane i socijalno nepromjenjive, čime se razlikuju od društvenih klasa. Budući da se temelje ne samo na socijalnoj nejednakosti, nego i na shvaćanju o nejednakosti same ljudske prirode, sve velike religije (uz kršćanstvo i islam, također i budizam) načelno se protive kastinskoj podjeli. Indijske kaste, najpoznatiji i najdugotrajniji oblik kastinskog uređenja društva; povijesno se vezuju uz osvajanja Indij. poluotoka od strane arijskih plemena (prije ← I. tisućljeća) koja donose i šire vlastita plemenska uređenja i vjerovanja te se u doba veda izgrađuje i trajni oblik uređenja društva i vlasti nad pokorenim stanovništvom; odatle možda i sanskrt. naziv varna (boja) za kaste bjeloputijih Arijaca i tamnoputijih Dravida. Osnovne su tri arijske kaste – brahmani (svećenička k.), kšatrije (k. ratnika i vladalaca) i vajšije (ratari, obrtnici), te četvrta, obespravljena kasta pokorenih – šudra (društveno najniži su tzv. nedodirljivi, hindski harijan, Harijeva djeca). U kasnijem razvitku, usprkos zabrani miješanja, dolazi i do stvaranja mnogobrojnih novih kasta (više od 3000) koje sežu i do također zatvorenih i nasljednih manjih profesija. Kastinski sustav službeno je ukinut indij. ustavom iz 1950.