Katalonija (katalonski Catalunya, španj. Cataluña), autonomna zajednica na SI Španjolske; 31 930 km2, 6 912 800 st. Sastoji se od četiriju provincija: Barcelona, Girona, Lérida i Tarragona. Ugl. šumovit i brdovit prostor; gl. rijeke: Ebro, Llobregat i Ter. Težište naseljenosti uz obalu; važniji gradovi: Barcelona (gl. grad), Tarragona (luka), Lérida (u unutrašnjosti). Ratarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo; prehr., tekst., petrokem., kovinska, automob. ind.; turizam. Prvotno nastanjena iberskim plemenima, od ←VIII. st. pod utjecajem Feničana, potom Grka. U ←III. st. osvajaju je Kartažani, a potom dospijeva u sastav Rim. Carstva (dio provincije Hispania citerior odn. Hispania Tarraconensis). Poč. V. st. osvajaju je Vizigoti, a 711. Arapi. Koncem VIII. st. ulazi u sastav Španjolske marke Karla Velikog s gl. gradom Barcelonom; potkraj IX. st. barcelonski grofovi stječu neovisnost. Udajom Petronile, baštinice aragonskog prijestolja, za barcelonskoga grofa Rajmunda Berengara IV. (1137), K. se sjedinila s Aragonijom. U XIV. st. katalonski plaćenici zauzeli su Atenu (1311) i u svojoj je vlasti držali do 1388. Nakon sjedinjenja Aragonije i Kastilje (1479) u jedinstvenu španj. državu, K. je (kao dio Aragonije) zadržala određenu samostalnost (vlastiti staleži, zaseban prav. sustav). Tijekom XVII. st. Katalonci su u oporbi vladajućim Kastiljcima (ustanak 1640–59) te u Ratu za španj. baštinu (1701–14) pristaju uz Habsburgovce. Dolaskom Burbonaca na vlast (1714) K. gubi samostalnost. Tijekom Napoleonova pohoda na Španjolsku K. je gl. žarište otpora (1808–13). Nac. pokret i težnja za autonomijom K. intenzivirali su se poč. XX. st. God. 1932. K. stječe djelomičnu autonomiju; pobjedom Nar. fronte na izborima 1936. proglašena je katalonska samouprava. U vrijeme Španj. građ. rata K. je gl. žarište otpora španj. republikanaca protiv F. Franca i intervencionista. Gušenjem otpora (1939) Franco je u cijelosti dokinuo samoupravu K. God. 1977. K. je dobila privremeni autonomni status, a 1979. autonomiju.