 |
|
| Službeni naziv: | Katar, Dawlat al-Qatar |
| Površina: | 11 473 km2 |
| Stanovništvo | (popis 2004): 742 900 (66,7 stanovnika/km2); 92% gradsko |
| Glavni grad | Ad Dawhah (Doha), 344 900 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 10 općina |
| Službeni jezik | arapski |
| Valuta | katarski riyal = 100 dirhama |
Katar, poluotočna država na juž. obali Perz. zaljeva, JZ Azija, na krajnjem J povezan s Arap. poluotokom, gdje graniči s Ujedinjenim Arap. Emiratima u ist. dijelu, a Saudijskom Arabijom u zapadnom, ali granice nisu jasno definirane; ima 563 km morske obale.
Prirodna obilježja
sveučilište u Dohi
igralište za golf u Dohi
Katar zauzima poluotok približno elipsasta oblika dug o. 160 km (S–J), a širok o. 80 km (I–Z). Najveći dio površine je niska, zaravnjena pustinja koja se blago izdiže od I prema sred. vapnenačkom ravnjaku. Brežuljci uz zap. i sjev obalu dosežu 40-ak m visine, a najveća je uzvisina u juž. dijelu zemlje, Qurayn Abu al Bawl (103 m). U krajoliku se izmjenjuju puste i suhe kamenite površine s pješčanim nanosima i dinama. U juž. i jugoist. dijelu, posebice uz obalu, javljaju se slane zaravni (sabkhah) . Obala je niska i ugl. slabo razvedena, često zaslanjena. Kataru pripadaju brojni otočići i koraljni grebeni u Perz. zaljevu. Pred zap. obalom (Bahreinski zaljev) nalazi se otok Hawar na koji prava polaže i Bahrein. Klima je suptropska, pustinjska, s vrućim i sparnim ljetima; sr. temp. srpnja je oko 36 °C, a često se danju približi vrijednosti od 50 °C. U zimskoj pol. godine je svježije, prosj. temp. siječnja je o. 17 °C. Tijekom cijele godine zbog vedrine velike su dnevne amplitude temperature. Padaline su oskudne i neredovite, prosj. 60–70 mm godišnje, katkad do 100 mm u sjev. dijelovima. Većina ih padne zimi i u proljeće. U najvećem dijelu zemlje nema vegetacije, ili je vrlo oskudna. Nakon proljetnih kiša u sjev. dijelovima nakratko procvjeta pustinjsko bilje. Katar nema stalnih tokova niti izvora. Voda iz dubokih bušotina koristi se za natapanje, a zbog količine otopljenih minerala neprikladna je za piće. Više od polovice potrebne pitke vode dobiva se desalinizacijom mora.
Stanovništvo
Domicilno stanovništvo ugl. su arap. Beduini, koji danas čine 20-ak % stanovništva zemlje. Intenzivnije naseljavanje Katara počelo je od 1950-ih g. kad se jače počela eksploatirati nafta što je privuklo brojne doseljenike iz drugih arap. zemalja (danas oko 25% st.), juž. Azije (35% st., većinom Pakistanci i Indijci), Irana (15% st.) i drugih zemalja. Služb. jezik je arapski, dosta se koristi engl., a govore se i urdu, perzijski i jezici drugih doseljenika. Više od 85% teritorija naseljeno je rjeđe od prosjeka, trećina teritorija ima manje od 2 st./km2. Područje gl. grada i neposredne okolice vrlo je gusto naseljeno, više od 2000 st./km2, razmjerno su gusto naseljeni dijelovi uz ist obalu i u zaleđu Ad Dawhaha. Nasuprot tome, u preostalih više od 70% teritorija živi manje od 4% st. Najrjeđe je naseljen J i JZ. Gotovo sve st. živi u gradovima. Gl. grad, Ad Dawhah (Doha), ima 344 900 st., a šire grad. područje 659 300 st., dakle 85% st. zemlje. Ostali veăi gradovi su Ar Rayyân (272 500 st., unutar aglomeracije Dohe), Um Şalâl (29 400 st.), Al Wakrah (26 400 st.) i dr. Broj stanovnika Katara i dalje se brzo povećava, pojedinih godina i vrlo brzo (1990–98. prosj. 6% godišnje). Gl. je faktor snažno useljavanje, a dijelom i prir. promjena koja je više rezultat vrlo niske stope smrtnosti (4–5‰) nego visoke rodnosti (14–16 ‰). Posljedica imigracije je i vrlo neuravnotežena spolna struktura: u dobnoj skupini 15–64 g. broj muškaraca više je nego dvostruko veći od broja žena, a to je i jedan od uzroka niske stope rodnosti. Prirodno i mehan. kretanje st. odražava se u dobnoj strukturi: dominira zrelo st., mlađih od 15 g. je 24%, a starijih od 65 g. samo 3%. Očekivano trajanje života je 73 g. Više od 90% st. su sunitski muslimani, ostatak čine hinduisti, kršćani, nešto bahaija i dr. Obrazovna struktura je dobra, oko 95% st. je pismeno, a sličan je i udio djece koja redovito pohađaju osnovnu školu. Školovanje je besplatno za sve stanovnike (neovisno o državljanstvu). Sveučilište osn. 1977.
Gospodarstvo
Al-Khor, luka
Zahvaljujući velikim prihodima koji se ostvaruju izvozom nafte i plina, K. ostvaruje BNP između 20 i 25 000 USD po stanovniku. Poslovi oko nafte nacionalizirani su sred. 1970-ih, a prihodi se koriste za izgradnju infrastrukture i poboljšanje društv. standarda (nema poreza, mnoge su javne usluge besplatne). Stope nezaposlenosti i inflacije vrlo su niske. Budući da će zalihe nafte vjerojatno biti iscrpljene prije 2025, vlada ulaže napore da se preusmjeri na proizvodnju plina (među vodećim zemljama po zalihama), te na razvoj industrije i druge oblike diverzifikacije gospodarstva. Uz rastući tercijarni sektor, oslonac gospodarstva ipak su još uvijek poslovi s naftom. Poljodjelstvo je slabo razvijeno, ponajprije zbog nedostatka plodna tla (obradivo je manje od 1% površine), manjka vode za natapanje, a problem je i sve veće zaslanjenje. Poljoprivr. zemljište također je u vlasništvu države. Osim povrća (dovoljno za vlastite potrebe), uzgajaju se datulje te uz poticaje vlade nešto žitarica i voća. Stočarska proizvodnja također ugl. zadovoljava domaće potrebe, najviše se uzgajaju ovce i koze. Ribarstvo je značajno samo lokalno. Nafta je otkrivena prije II. svj. rata, a eksploatacija je počela potkraj 1940-ih (manje od 1% svj. proizvodnje, ali zalihe su ograničene). Drugo najveće prir. bogatstvo je plin (oko 3,5% svj. rezervi), nešto u nalazištima uz naftu, a većinom u samostalnim nalazištima u podmorju s od Katara (među najvećim plinskim poljima u svijetu). Ind. je dosta jednostrano razvijena, većinom vezana uz preradu nafte i plina (petrokem., umjetnih gnojiva, plast. mase). Od ostalih grana važnije su proizvodnja cementa i čelika. Važna su velika postrojenja za desalinizaciju vode. Među tercijarnim djelatnostima najvažnije su bankarstvo (postaje vodeća zemlja u regiji Perz. zaljeva) i turizam, posebice elitni. Vanjskotrgovinska bilanca je pozitivna i sve povoljnija zbog rastućih cijena nafte. Izvoze se nafta i prerađevine te umjetna gnojiva. Gl. partneri: Japan, Republika Koreja, Singapur, Tajland. Uvoze se strojevi, vozila, kemikalije, el. uređaji i drugi industr. proizvodi, gotovo sva roba široke potrošnje te prehr. proizvodi. Gl. partneri: SAD, Japan, Francuska, Italija, Vel. Britanija, UAE. Promet je dobro razvijen. Autocesta povezuje gl. grad s gradom Ar-Ruwaysom na S zemlje te sa Saudijskom Arabijom. Međunar. aerodrom u gl. gradu ima sve veće značenje u interkontinentskom povezivanju. Gl. luke: Ad Dawhah i Umm Sa’îd (nafta).
BNP (2002): 17,47 mlrd USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 0,8%, industrija 54,7%, usluge 44,5%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 1,3%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001): 3,9 %
Inflacija (2004): 7,5 %/god.
Uvoz (2002): 4,0 mlrd. USD
Izvoz (2002): 10,7 mlrd. USD
BNP (2002): 17,47 mlrd USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 0,8%, industrija 54,7%, usluge 44,5%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 1,3%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001): 3,9 %
Inflacija (2004): 7,5 %/god.
Uvoz (2002): 4,0 mlrd. USD
Izvoz (2002): 10,7 mlrd. USD
Povijest
Od VII. stoljeća u sastavu Arapskoga kalifata, a od X. do XI. stoljeća države Karmata. U XVIII. stoljeću priznaje vrhovništvo osmanskoga sultana. Godine 1871. Turska je zauzela Katarski šeikat; godine 1882. Britanci ga djelomično preotimaju, a tijekom I. svjetskoga rata u cijelosti osvajaju; od 1916. Britanija stječe pravo protektorata nad Katarom. Godine 1971. ugovor o protektoratu je raskinut te je Katar (otada emirat) postao neovisnom državom (monarhija). Godine 1972. emira Ahmeda ibn Abdullaha Al Thanija svrgnuo je šeik Khalifa bin Hamad Al Thani i proglasio se emirom; u sklopu provođenja politike gospodarskih i društvenih reformi ograničio je povlastice kraljevske obitelji. Godine 1982. Katar je sa Saudijskom Arabijom potpisao ugovor o obrani. U iračko-iranskom ratu Katar podržava Irak. Godine 1981. pridružuje se Vijeću za suradnju zemalja Perzijskoga zaljeva. Godine 1986. katarske postrojbe prodrle su na umjetno stvoreni otok Fasht ad-Dibal (između Bahreina i Katara); posredovanjem Vijeća za suradnju spor je riješen tako što su se obje zemlje suglasile da se otok razori. U Zaljevskom ratu 1991. sudjelovao u vojnim operacijama protiv Iraka. Od 1995. na čelu države (isprva kao emir, a od 2000. kralj) nalazio se šeik Hamad bin Khalifa Al Thani. Dana 25. VI. 2013. abdicirao je i prenio vlast na svojega četvrtoga sina Tamima bin Hamada Al Thanija.