Radoslav Katičić
Katičić, Radoslav, hrvatski jezikoslovac (Zagreb, 3. VII. 1930 – Beč, 10. VIII. 2019). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao klasičnu filologiju (1954), doktorirao disertacijom o jedinstvu indoeuropske glagolske fleksije (1959). Radio na Filozofskom fakultetu, gdje je sa → S. Petrovićem i → Č. Veljačićem utemeljio katedru indologije 1962. Redoviti profesor slavenske filologije na Sveučilištu u Beču od 1977, predstojnik tamošnjeg Instituta za slavistiku 0d 1978. do 1987. Bavi se grčkom klasičnom i bizantskom filologijom, indoeuropskom i općom lingvistikom, hrvatskom filologijom i lingvistikom (sintaksa, pitanja standardnoga jezika) te slavenskom i baltoslavenskom poredbenom mitologijom. Redoviti član HAZU od 1986. Glavna djela: Prilog općoj teoriji poredbene lingvistike (1970), Jezikoslovni ogledi (1971), Stara indijska književnost (1973), Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije (1976), Stari jezici Balkana (1976), Sintaksa hrvatskoga književnog jezika (od 1986. izašla tri izdanja), Novi jezikoslovni ogledi (1986), Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske (sa Slobodanom P. Novakom, 1987), prilog o bizantskoj književnosti u Povijesti svjetske književnosti 2 (1977), Uz početke hrvatskih početaka (1993), Na ishodištu (1994), Illyricum mythologicum (1995), Na kroatističkim raskrižjima (2011), Hrvatski jezik (2013), Vilinska vrata (2014) i dr.