kazna, prav. sankcija koja se primjenjuje prema učinitelju nekoga protupravnog ponašanja; sastoji se u oduzimanju ili ograničenju određenih prava kao što su pravo na slobodu kretanja, imovinska prava i, u nekim zemljama, lišavanje života. Izriče je sud nakon zakonito provedenog postupka u kojem je utvrđeno da je optuženik izvršio kazneno djelo i da je za to kriv. Kaznu treba razlikovati od privatnog čina odmazde ili osvete, kao djelo prinude kojim se štiti zajednica ili država od počinitelja djela koja narušavaju norme na kojima počivaju društveni odnosi. Prvotno načelo kažnjavanja “oko za oko – zub za zub” razvija se prema ublaženim načelima razmjerne krivnje. Povijesno, kazne mogu biti tjelesne, koje suvremena zakonodavstva zabranjuju, a isključivo se primjenjuje lišavanje slobode, te novčane, uz posebne oblike sankcija kao što su psihijatrijsko liječenje, društveno koristan rad i sl. U zapadnoeur. zemljama smrtna kazna je ukinuta, a od 1990. s valom demokr. promjena ukida se i u Hrvatskoj i drugdje. Neke velike zemlje (SAD, Kina), kao i zemlje s utjecajem šerijatskog prava, zadržavaju je i dalje.