 |
|
| Službeni naziv: | Republika Kenija, Jamhuri ya Kenya |
| Površina: | 580 367 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 31 345 000 (54 stanovnika/km2); 34% gradsko |
| Glavni grad | Nairobi, 2 750 600 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 7 provincija i područje gl. grada |
| Službeni jezik | svahili |
| Valuta | kenijski šiling = 100 centa |
Kenija, država u ist. Africi, graniči s Tanzanijom na JZ, Ugandom na Z, Sudanom na SZ, Etiopijom na S, i Somalijom na I; na JI izlazi na Indijski ocean, ima 536 km morske obale
Prirodna obilježja
slonovi
plamenci na jezeru Nakuru
Lamu, stari grad
Nairobi
žirafe
U prirodnogeogr. smislu u Keniji se može izdvojiti pet gl. područja. Uz Indij. ocean pruža se, u duljini od o. 400 km, priobalni pojas. Na J je širok samo 20-ak km, proširuje se uz r. Tanu, a u sjev. dijelu premašuje 150 km. Prema Z omeđen je niskim brežuljkastim područjem. Obala je niska, s brojnim lagunama, močvarama (mangrove) i pješčanim plažama, ali i dobrim prir. lukama. Druga regija zauzima veći dio ist. Kenije. Čine je najprije nisko gorje, a zatim prostrani aridni ravnjaci visine 300– 1500 m, blago nagnuti prema I, a nad kojima se uzdižu osamljene, klimatski povoljnije uzvisine (Teita, Kasigau, Machakos, Kitui). Sjev. dio ovog područja građen je pretežno od mezozojskih vapnenaca i pješčenjaka, a južni od starih kristalinskih stijena. Dalje na Z nastavlja se sred. planinsko područje, odn. Istočnoafr. visočje koje zauzima oko četvrtinu površine zemlje. Pruža se u smjeru S–J i rascijepljeno je na dva niza Istočnoafr. tektonskim jarkom (eng. Rift Valley). Dnom jarka pruža se niz jezera odijeljenih ugaslim vulkanima. Povezano s tektonskom aktivnošću u miocenu, kada je počeo nastajati jarak, nastali su i veliki stožasti vulkani. Takvi su Mount Elgon (4321 m) na SZ, na granici s Ugandom, i Mount Kenya (5199 m), na ist. rubu planinskog područja, najviši vrh zemlje i drugi najviši u Africi. Četvrtu cjelinu čini veliko brežuljkasto područje na S i SI zemlje, pretežno sušno, a područja i od Rudolfova jezera imaju i pustinjska obilježja (pustinja Chalbi). Najmanja je regija zavale jezera Viktorija na JZ zemlje. Od obale jezera teren se u obliku platoa postupno uzdiže i prelazi u visočje s brojnim ugaslim vulkanima. Sam plato presječen je zaljevom Winam (ili Kavirondo), također tektonski predisponiranim. Ekvator prolazi sred. dijelom Kenije, a krajnje točke ne dosežu 5° g. š. (sjev. i juž.). Ekvatorska klima odražava se u ujednačenim temp. tijekom godine, ali su regionalne razlike znatne, što je uvjetovano ponajprije nadmorskom visinom. Velike su razlike i u količini padalina. U priobalju su sr. temperature između 24 °C i 28 °C, visoka je vlaga; uza samu obalu godišnje padne 700 do 1200 mm padalina, a prema unutrašnjosti samo 500–600 mm. U tektonskom jarku temp. variraju od 29 °C u nižem, sjev. dijelu, i 16 °C u sred. dijelu. U okolnom gorju temp. su uobičajeno između 13 i 18 °C. Sama dolina dosta je suha, a na okolnom gorju padne više od 700 mm kiše, što uz plodno vulkansko tlo čini dobru osnovu za poljoprivredu. U najvećem dijelu ist. ravnjaka padne 500–700 mm kiše ali je neredovita. Sjev. i sjeveroist. područja dosta su vruća sa sr. godišnjom temp. višom od 29 °C, a padaline se smanjuju s o. 500 na J, na samo 250 mm na S. U bazenu Viktorijina jezera ima 500–800 mm padalina, na privjetrinskim padinama i znatno više, zbog ublažujućeg djelovanja jezera temp. rijetko prelaze 30 °C. U priobalju padaline su ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine, u unutrašnjosti su dva kišna (glavno od ožujka do lipnja i sporedno od listopada do prosinca) i dva sušna razdoblja. U planinskom području između 2000 i 2700 m visine karakteristične su male “krpice” zimzelenih šuma (cedar, podo i dr., na većim visinama bambus i kamforovac) odvojene prostranim travnjacima. I i z od planina prostiru se savane s drvećem baobaba, akacije i dr. koje prema sušnijim područjima na S postaju sve oskudnije te prelaze u polupustinju i pustinju. U priobalju trop. prašume (tikovo, sandalovo drvo i dr.) samo su ponegdje očuvane, ima i šuma mangrova. Šume pokrivaju samo 2–3% površine. Ist. dijelovi zemlje pripadaju slijevu Indijskog ocena, a gl. tokovi su Tana (708 km) i Galana (u gornjem toku Athi). Zap. dio pripada slijevu Viktorijina jezera, tj. u konačnici Sredozemnome moru (preko Nila). Gl. pritoci jezera u Keniji su Nzoia i Mara. Na S je područje bez vanjskog otjecanja, a najveći je sustav jezera Turkana (prije Rudolfovo j., 6405 km2, dubina o. 70 m), iako su zbog sušnosti mnogi tokovi povremeni. Osim toga brojni su unutar. sustavi otjecanja prema manjim jezerima u tektonskom jarku (Naivasha, Magadi, Nakuru, Bogoria, Baringo i dr.).
Stanovništvo
Kikuyu
djeca plemena Masai
Samburu, plesači
Može se izdvojiti o. 40 različitih naroda i plemena, unutar tri velike skupine. Najbrojniji, o. 2/3 ukupnog st., su Bantu-crnci kojima pripadaju Kikuju (21%), Luhi (14%), Kamba (11%), Embu, Mbere, Tharaka i dr. Žive u plodnom području na JI visočja i oko Viktorijina jezera. Drugu veliku skupinu (o. 28%) čine nilotski narodi, Lou (13%) oko Viktorijina jezera, Kalenjin (12%) u sred. visočju i Masai (3%) j od. gl. grada. Kušitski narodi čine najmanju skupinu (o. 3%), žive u rijetko naseljenom području na S i SI, a pripadaju im Oromi i Somali. Manjine čine Azijci (većinom Indijci), Arapi i Europljani (o. 35 000, većinom Britanci). Svaka etnička skupina ima svoj jezik ili dijalekt (sličnosti unutar skupina), a svahili kao jezik međuetničkog sporazumijevanja postao je službenim 1974. zamijenivši engleski. Gustoća naseljenosti regionalno vrlo varira. Osim vrlo gusto naseljene regije gl. grada, gustoćom se ističe dio visočja s od njega s oko 300 stanovnika/km2, te područje oko Viktorijina jezera s oko 420 stanovnika/km2. Nasuprot tome, velika područja na S i SI rijetko su naseljena, većinom i znatno manje od 10 stanovnika/km2. Rijetko su naseljena i istična područja, osim same obale. U gradovima živi oko trećina stanovništva. Najveći je glavni grad Nairobi, 2 750 600 st. (proc. 2005), u čijoj gradskoj regiji živi o. 3,6 mil. st. Ostali veći gradovi: Mombasa (799 700 st.), Nakuru (259 900), Eldoret (218 500), Kisumu (216 500), Ruiru (114 600 st.) i dr. Porast st. vrlo je brz, prosječna stopa je u razdoblju 1980–2001. bila o. 30‰ (1980-ih i više od 35‰) i u tom se razdoblju stanovništvo udvostručilo (približno s 15 na 30 mil.). Tijekom 1990-ih stopa rodnosti malo je smanjena (2003: 28–30‰), a smrtnosti dosta povećana (o. 16‰), ponajviše zbog vrlo raširenog AIDS-a, a povremeno i zbog gladi. Očekivano trajanje života dosta je nisko, o. 45 godina. Te značajke odražavaju se na strukturu st.: mlađih od 15 g. je više od 40% ukupnog, a starijih od 65 g. manje od 3%. Medijalna starost o. 19 g. Religijska struktura je složena. Od svj. religija najraširenije je kršćanstvo (o. 40% protest. zajednice, 30% katolici), ali uvelike izmiješano s tradic. domaćim vjerovanjima, pa su realni udjeli znatno manji. Muslimana ima o. 8%. Nepismeno je o. 10% muškog i više od 20% ženskog st. Osmogodišnje osnovno školovanje je besplatno, a velik je problem nedostatak škola i nastavničkoga kadra zbog nagla povećanja škol. populacije. Najstarije je sveučilište u Egertonu (osnovano 1939), a najveće u Nairobiju (osnovano 1956).
Gospodarstvo
Mount Kenya i Green Lake
Mombasa
Kisumu i Viktorijino jezero
Nakon osamostaljenja 1963. K. je bila jedna od rijetkih afr. država koja se uspješno razvijala i bilježila visoke stope rasta. To je omogućeno unutrašnjom stabilnošću, dobrim odnosima s Vel. Britanijom i drugim zap. zemljama, kvalitetnom infrastrukturom iz kolon. razdoblja te poduzetnom i financijski snažnom eur. i indij. manjinom. Ipak, od kraja 1970-ih počinju problemi. Zbog rastućih cijena nafte vanjskotrg. bilanca postaje negativna (izvozni proizvodi zadržali su niske cijene), počelo je zaduživanje u inozemstvu, stope populacijskog rasta znatno su nadmašile stope rasta gospodarstva, a dodatne teškoće uzrokovale su suše, posebice katastrofalna 1984. te ponovno 1999. i 2000. Poč. 1990-ih kriza je povećana proračunskim deficitom, visokom inflacijom, padom investicija i pogoršanjem odnosa s MMF-om. Tijekom 1990-ih pokrenuto je nekoliko programa stabilizacije s promjenjivim uspjehom. BNP po st. 2002. iznosio je o. 360 USD. Poljoprivreda zapošljava o. 3/4 aktivnog st., a prevladavaju mala gospodarstva nastala razdiobom veleposjeda nakon osamostaljenja. Samoopskrbna poljoprivreda vrlo je raširena, a najviše se uzgajaju kukuruz, manioka, banane, grah, krumpir, sirak, pšenica. Među komerc. kulturama najvažnije su kava, čaj (4. u svijetu), šećerna trska, sisal (3. u svijetu) te buhač (proizvodnja insekticida, 70% svj. proizvodnje). Važan je uzgoj voća (banane, ananas) i cvijeća (za eur. tržište). Gl. poljodjelska područja su u visočju i oko Viktorijina jezera, te nešto u priobalju. Velika travnata područja ugl. su presuha za poljodjelstvo. U stočarskoj proizvodnji najvažnija su goveda (velike razlike u komerc. govedarstvu u visočju i polunomadskom samoopskrbnom ugroženom ce-ce muhom), zatim koze i ovce; razvijeno je i peradarstvo. Ribarstvo je razvijenije na jezerima, ali i ono je pretežno usmjereno na lokalno tržište. Nalazišta ruda su skromna, najvažnije sirovine su soda (jezero Magadi), sol i fluorit, ima nešto dragog i poludragog kamenja te zlata. Koriste se i ležišta vapnenca i lapora (proizvodnja cementa), a u zaleđu Mombase otkrivena su nalazišta olova i srebra; istraživanja ruda ograničena su nedostatkom investicija. K. oskudijeva energetskim izvorima. U proizvodnji el. struje važne su elektrane na Tani, a od 1980-ih počeo je program korištenja geotermalne energije. Industrija je, u odnosu na okruženje, razmjerno dobro razvijena, gotovo u potpunosti u priv. rukama. Ipak, usmjerena je ugl. na domaće tržište, a prevladava prerada poljoprivr. proizvoda (prerada mesa i drugih stočarskih proizvoda, žitarice, proizvodnja šećera, tekstila, papira, prerada voća i povrća, proizvodnja pića). Od ostalih ind. najvažnije su kem. i petrokem. (uvoz nafte), automob., cementna te različite ind. robe široke potrošnje. Gl. industr. regije oko Nairobija i Mombase. Turizam je važan izvor prihoda, zemlju godišnje posjeti više od 1 mil. stranaca. Gl. su odredište brojni nac. parkovi i lovni rezervati, a jača i turizam u priobalnom području. Vanjskotrgovinska bilanca je negativna, ugl. zbog niskih cijena izvoznih, a rastućih cijena uvoznih proizvoda. Izvoze se kava, čaj, voće, cvijeće, kem. proizvodi i naftni derivati, soda i sisal. Gl. partneri: Uganda, Vel. Britanija, SAD, Nizozemska, Pakistan. Uvoze se strojevi i uređaji, sirova nafta, vozila, različiti industr. proizvodi. Gl. partneri: UAE, Saudijska Arabija, SAD, Vel. Britanija, Japan, JAR, Francuska. Prom. sustav dosta je dobro razvijen, posebice u juž. dijelu i oko velikih gradova. Drugdje je većina cesta neasfaltirana. Automobilizacija je dosta niska, u putničkom prometu vrlo su važni autobusi. Želj. pruga vodi od gl. luke Mombase u unutrašnjost i nastavlja se u Ugandu dajući luci šire, međunar. značenje. Željeznica je usmjerena ugl. na teretni promet. Na Viktorijinu jezeru organizirana plovidba. Međunarodni aerodromi u Nairobiju i Mombasi.
BNP (2002): 11,28 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 16%, industrija 19%, usluge 65%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 75%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001): 25%
Inflacija (1990–2001): 13,4 %/god. (2003: 9,8%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 1,9 %/god.
Uvoz (2002): 3,65 mlrd. USD
Izvoz (2002): 2,27 mlrd. USD
BNP (2002): 11,28 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 16%, industrija 19%, usluge 65%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 75%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001): 25%
Inflacija (1990–2001): 13,4 %/god. (2003: 9,8%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 1,9 %/god.
Uvoz (2002): 3,65 mlrd. USD
Izvoz (2002): 2,27 mlrd. USD
Povijest
Tragovi ljudskoga prebivanja iz paleolitika; najstarije stanovništvo su pripadnici plemena Kušita i Bantu. Od VII. do X. stoljeća zauzimaju otoke i priobalje te uspostavljaju trgovačka uporišta (Malindi, Mombasa) i nekoliko sultanata. Od XVI. do XVIII. stoljeća Arapi na području Kenije ratuju s Portugalcima. Od 1837. priobaljem vladaju zanzibarski sultani. U drugoj polovini XIX. stoljeća za premoć u Keniji bore se Britanci i Nijemci; Helgolandskim sporazumom (1890) Nijemcima je ustupljeno pravo na Tanganjiku, dočim su u interesno područje Velike Britanije pripali cijela Kenija, Uganda i Zanzibar. Godine 1895. Britanci uspostavljaju Istočnoafrički protektorat, koji je obuhvaćao Keniju (do 1904) i Ugandu. Britanski prodor u Keniju jača nakon izgradnje željeznice (takozvana Ugandska željeznica) od Mombase do Viktorijina jezera (1901). Godine 1920. Kenija postaje britanskom krunskom kolonijom, a obalno područje ostaje protektorat; pokret protiv britanske kolonijalne politike započinje već 1920-ih. U II. svjetskom ratu neki dijelovi Kenije kraće su vrijeme bili pod talijanskom okupacijom. Nakon 1945. jača protukolonijalni pokret; 1951. pleme Kikuju započinje protubritanski ustanak (ustanak Mau Mau) koji je ugušen tek 1956, a vođa Dedan Kimathi pogubljen. Godine 1960. utemeljene su Kenijska afrička nacionalna unija (KANU) pod vodstvom → Joma Kenyatte, te Kenijska afrička demokratska unija (KADU); na izborima 1963. pobijedila je KANU te je vladu ustrojio Kenyatta. Neovisnost Kenije proglašena je 1963; republika od 1964, kada Keniju napuštaju britanske postrojbe. Prvi predsjednik republike postao je Kenyatta (ujedno i predsjednik vlade). Godine 1964. KADU je raspušten, a njezini su članovi prešli u KANU; jednostranački sustav ozakonjen je ustavnim amandmanima iz 1982. Nakon Kenyattine smrti (1978) predsjednikom postaje Daniel arap Moi (izabran i 1983). Tijekom posljednjih desetljeća XX. stoljeća Kenija je bila izložena političkoj nestabilnosti (pokušaj državnog udara 1982; nemiri na sjeveroistoku 1984, studentski pokret 1986); kao glavni oporbeni političar ističe se Oginga Odinga (umro 1994). Godine 1992. ponovno je uspostavljeno višestranačje. Na izborima 2002. pobijedila je Nacionalna koalicija (NARC), a predsjednik postaje Mwai Kibaki (ponovno izabran 2007). Od 2013. predsjednik države je Uhuru Kenyatta, sin Joma Kenyatte.