Korzika (franc. Corse), otok i istoimeni dep. u Sredozemnome moru, Francuska, 8680 km2, 250 000 st. Pretežito gorovit, građen od vapnenca. Najviši vrh Cinto 2710 m. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom, ribarstvom i turizmom. Gl. grad → Ajaccio. Otok je 1768. pripao Francuskoj. Stanovništvo govori korzičkim jezikom koji se drži narječjem talijanskoga jezika. Tragovi naseljenosti datiraju iz prapovijesti. Najstariji poznati stanovnici otoka bili su Liguri. Prve trg. naseobine osnivaju Feničani. U ←VI. st. koloniziraju je Grci; tijekom istoga stoljeća otok je poprište presezanja Kartažana i Rimljana. U V. st. pod Vandalima; od VI. do XI. st. smjenjuje se vrhovništvo Bizanta, Langobarda, Saracena i pape. Potkraj XIII. st. zauzima je Genova; stvarnu vlast imala je trg. udruga Banco di S. Giorgio iz Genove. Tijekom idućih stoljeća učestali su povremeni ustanci protiv genovske vlasti (1434, 1553–69), a najpoznatiji su u doba baruna pustolova Theodora von Neuhofa (1736) i korzičkoga nac. junaka Pasqualea Paolija (1755). God. 1768. otok stječu Francuzi te je otada K. – izuzev u doba brit. okupacije 1794–96. – sastavni dio Francuske. U II. svj. ratu privremeno pod tal. i njem. okupacijom (1942–43). Od 1960-ih sve su izrazitije težnje za autonomijom, tijekom 1970-ih u cilju postizanja neovisnosti K. osnovana je radikalna Nar. fronta za oslobođenje Korzike. God. 1982. K. stječe ograničenu samoupravu, koja je proširena 1991–92. i 2001. (zakon o regionalnoj samoupravi Korzike). Ajaccio je rodno mjesto Napoleona Bonapartea.