kirurgija (grč.), grana medicine koja bolesti liječi mehan., manualnim zahvatima. Obuhvaća krvave (operacije) i nekrvave zahvate (namještanje iščašenja, prijeloma kostiju itd.).
Već su stare civilizacije poznavale neke složene kirurške zahvate, npr. trapanaciju lubanje radi odstranjenja tumora (Egipat), odstranjivanje očne mrene, mokraćnih kamenaca (Indija). U antici su poznate brojne vrste kirurških operacija, tehnika i instrumenata. U sr. vijeku k. nazaduje, budući da se i u kršćanstvu i u islamu zabranjivalo intervenirati u ljudsko tijelo, premda je npr. već Avicena poznavao mogućnost operacije slijepog crijeva. Od XVI. st. započinje njezin novi razvoj u Europi (A. Paré i dr.) kada se postupno razvija i svijest o strogim postupcima radi sprječavanja infekcija i gnojenja rana (antisepsa), te otkrivaju sredstva za smanjivanje boli prigodom izvođenja operacija (anestetici). Razvitkom elektronike omogućene su i najsloženije operacije najmanjih dijelova ljudskog organizma (mikrokirurgija). Tako su unutar k. razvijena specijalistička područja (npr. neurokirurgija, kardiokirurgija, angiokirurgija, urologija, plastična k. itd.).