kisik, znak O (lat. oxygenium), kem. element VI-A skupine periodnog sustava elemenata (red. br. 8, rel. at. masa 16), bezbojni plin bez boje, okusa i mirisa. Nužan za disanje biljaka i životinja i za procese izgaranja. Najrasprostranjeniji element na Zemlji, sastojina vode i stijena (zauzima 49,2% Zemljine kore, 88,88% vode) i atmosfere (21% zraka), ima ga o. 50% u čovječjem tijelu. U zraku je u elementarnom stanju. Kemijski je vrlo aktivan i izravno se spaja sa svim elementima (osim plemenitih plinova) u spojeve okside. Spajanje s kisikom zove se oksidacija. Disanje je oksidacija i bez kisika nema života. U tekuće stanje prelazi kod -182,3 °C, a u čvrsto kod -218,4 °C. Pojavljuje se u dvije alotropske modifikacije: kao obični k. O2 i kao ozon O3. Elementarni k. industrijski se dobiva frakcijskom destilacijom tekućeg zraka ili elektrolizom vode. Upotrebljava se za dobivanje visokih temperatura (kod autogenog zavarivanja), za eksplozivne smjese, za proizvodnju raznih spojeva, posebno org. međuprodukata, za aparate za disanje i dr. U medicini služi kao lijek kod otrovanja, slabijeg disanja. Na tržište dolazi u čeličnim bocama pod tlakom od o. 150 bara. Od anorg. spojeva kisika najvažniji su voda, vodikov peroksid, baze, kiseline, a od organskih alkoholi, aldehidi, esteri, eteri, fenoli, ketoni, org. kiseline itd.