kitara, Svirač kitare, detalj iz etrurske grobnice
kitara (grč.), starogrčko žičano trzalačko glazbalo, usavršena lira, namijenjena muziciranju na javnim priredbama i natjecanjima. Oblikovana od plosnate rezonantne kutije s dvama stupićima okomito usađenima sa strane i na vrhu spojenih poprečnom letvicom o koju su bile pričvršćene žice, s drugim krajevima učvršćenih pri dnu rezonatora. S vremenom je broj žica od 7 povećan na 18. Pri sviranju svirač ju je držao ispred sebe trzajući žice trzalicom (plektorom) ili prstima. Pritiskom na donji kraj žice visina tona mogla se povisiti za četvrtinu, pola, ili cijeli stupanj. Kao i lira, povezana s Apolonovim kultom.