Kleopatra VII. Velika
Kleopatra VII. Velika, egip. kraljica iz dinastije Ptolemejevića (Aleksandrija, ←69 – Aleksandrija, 30. III. ←30). Vladala od ←51, isprva kao suvladarica sa svojim bratom i suprugom Ptolemejem XIII., koji je uskoro samostalno zavladao. Prijestolje joj je vratio Julije Cezar pobijedivši Ptolemeja. Potom se udala za svojega drugog brata Ptolemeja XIV., kojemu u cijelosti prepušta vladanje i s Cezarom odlazi u Rim (od ←46. do ←44). Nakon povratka u Egipat daje ubiti supruga Ptolemeja te za suvladara uzima sina Cezariona, kojemu je otac, prema njezinim riječima, bio Cezar. Zatim postaje ljubavnica Marka Antonija; u ratu između Oktavijana i Antonija sudjeluje na strani potonjeg s egip. mornaricom u bitki kraj Akcija (←31) te prije završetka bitke napušta poprište i odlazi u Aleksandriju. Strahujući da će je nakon pobjede Oktavijan provesti (i time poniziti) u svojem trijumfalnom povratku u Rimu, K. se, prema predaji, sama otrovala ugrizom zmije. Kleopatrinom pogibijom i smrću njezina sina Cezariona (Ptolemej XV., ←31), gasi se vladarska dinastija Ptolemejevića, a Egipat postaje rim. provincija. Kleopatrina sudbina čest je motiv brojnih umj. djela. U eur. književnost unose je Plutarh, Horacije i Vergilije, u renesansnim i baroknim knjiž. djelimâ obrađuju je najveći majstori pera (npr. drama W. Shakespearea Antonio i Kleopatra). Gl. je lik glazb. djela D. Cimarosa, J. Masseneta, H. Berlioza; njezin je lik ovjekovječen u slikarskim uratcima Tiziana, Rubensa, Tiepola, Delacroixa i dr.