kloniranje, ovca Dolly
kloniranje (grč.), nespolno razmnožavanje jedne ili više stanica sa stvaranjem jedinki genetski istovjetnih ishodišnoj, roditeljskoj stanici. Prirodno k. postoji kod jednostaničnih organizama, nižih biljaka (vegetativno razmnožavanje) ili životinja (npr. pupanje kod hidre). K. deoksiribonukleinske kiseline (DNK) temeljna je tehnika genetičkog inženjerstva, a sastoji se u tome da se iz lanca DNK jedne stanice izrežu pojedini odsječci (s genima koje nose) i ugrade u lanac DNK druge različite stanice. Takva će stanica dobiti neka nova svojstva, koja će dalje prenositi na potomstvo. Pri reprodukcijskom k. usađuje se jezgra iz tjelesne stanice jedne jedinke u jajnu stanicu druge jedinke kojoj je prethodno odstranjena jezgra. Takva jajna stanica razvija se dalje u maternici zamjenske majke. Budući da jezgra tjelesne stanice davatelja sadrži cjelokupni genetski nasljedni materijal, jedinka nastala na taj način (klon) genetski je istovjetna s davateljem jezgre; ona je njegova vjerna kopija. Takva je jedinka bila ovca Dolly, dobivena 1997. u Edinburghu. Pri terapijskom k. koriste se matične embrijske ili krvotvorne stanice koje se na sličan način reproduciraju u kulturi tkiva. Budući da se iz matičnih stanica može razviti bilo koji tip ili razvojni stadij stanica, eksperimentalna istraživanja kreću u smjeru stvaranja novog tkiva koje bi moglo zamijeniti oštećeno i nefunkcionalno. Kloniranje DNK koristi se u poljoprivredi i šumarstvu za dobivanje otpornijih sorti bilja, te u farmaceutskoj ind. za dobivanje inzulina i nekih drugih lijekova. Pokušaji k. čovjeka u većini su zemalja zabranjeni zbog mnogobrojnih etičko-moralnih, pravnih, a i biol. problema.