kmet, u najčešćem značenju, seljak koji radi na vlastelinskoj zemlji, te mu zauzvrat mora davati naknadu u dijelu prinosa, novcu ili radu (tlaka); čovjek u podređenom položaju prema drugom čovjeku koji je višeg ranga od njega. Tijekom povijesti označavao je osobu vrlo niskog (zavisni seljak, lat. jobagio ili colon; → kmetstvo) ili vrlo visokog društv. položaja (velikaš kao kralj. vazal i dr.). U potonjem značenju riječ se upotrebljavala i za povlašteni sloj posadnika tvrđava u srednjovj. Hrv.-Ug. Kraljevstvu (kmeti Vinodolskog zakonika, lat. jobagiones castri, mađ. várjobbágyok). Tijekom XIV. st. taj se sloj, zajedno s nekim drugim slojevima povlaštenog stanovništva, utapa u sloj sitnog plemstva (npr. u Turopolju).