knez 1. Naziv za visokog feud. dostojanstvenika (lat. princeps, njem. Fürst), poglavito za vladara ili upravitelja koji u feud. hijerarhijskoj ljestvici stoji ispod cara i kralja. Isprva vladarov pouzdanik i pratilac; poslije drž. dostojanstvenik kojemu vladar povjerava (često i kao nasljedno pravo) upravu nekog područja ili grada. U primjeru hrv. priobalnih gradova, kneza u vrijeme mlet. uprave od poč. XV. st. isključivo postavlja mlet. središnjica. Biran je među mlet. plemićima, a širenjem njegovih upravnih ovlasti znatno se sužavala nekoć široka komunalna samouprava. 2. U južnoslav. krajevima knezom se nazivao starješina sela, glavar više sela (knežine), glavar slobodnih plemenskih općina.