knez izbornik (njem. Kurfürst, lat. elector), u njem drž. pravu u feud. doba, član odbora (kolegija) koji je birao njem. kralja. Isprva je bilo sedam kneževa izbornika: tri crkvena (nadbiskupi Mainza, Triera i Kölna) i četiri svjetovna (falački grof, saski vojvoda, brandenburški markgrof i češ. kralj). Njem. kralj kojega oni odaberu postaje, prema zaključku iz Reimsa (1338), odmah i rim.-njem. car. Knezovi izbornici imali su mnoge povlastice (npr. pravo kovanja novca). S vremenom se broj izbornika povećao na 10. Ustanova kneževa izbornika iščezla je 1806, kada se car Franjo II. Habsburški odrekao naslova rim.-njem. cara i uzeo naslov austr. cara (kao Franjo I.).