nizozemska književnost. Do XVI. st. usko je povezana s flam. književnošću. Književnost XVII. st., iako je pod utjecajem tal. renesanse, naziva se “velikim stoljećem” jer se javlja niz značajnih književnika. Najpoznatiji su liričari toga doba G. B. Bredero (1585–1647) i religiozni pjesnik J. Revius (1586–1658), te pisac moralist J. Cats (1577–1660) i P. C. Hooft (1581–1647), autor “Nizozemske povijesti”. U razdoblju XVIII. st. knjiž. je stvaralaštvo pod utjecajem franc. pisaca bez originalnosti, a mogu se izdvojiti književnici H. C. Poot (1689–1733), P. Langendijk (1683–1756) i J. van Effen (1684–1735). Značajni predstavnici razdoblja predromantizma i romantizma jesu W. Bilderdijk (1756–1831), J. van Lennep (1802–1868) i J. F. Oltmans (1806–1854). Potkraj XIX. st. snažno se razvija knjiž. život pod nazivom Beweging van Tachtig (Pokret osamdesetaša), a osnovna je karakteristika povratak najosobnijim osjećajima. Gl. su predstavnici tog pokreta pjesnici J. Perk (1859–1881), W. J. T. Kloos (1859–1938), H. Gorter (1864–1927), prozaik i slikar J. van Looy (1885–1930), te kritičar A. Verwey (1865–1937). Značajni pisac realističkih romana je H. Heijermans (1864–1924). Poč. XX. st. javlja se niz značajnih pisaca koji pripadaju samom vrhu eur. književnosti: Th. de Vries, R. Holst, P. N. van Eyck, M. Nijhoff. Knjiž. razdoblje između dvaju ratova karakterizira radikalni individualizam, a predstavnici su H. Marsman, S. Vestdijk, C. E. du Perron. Od suvr. pisaca posebno se ističu: E. Hoornik, J . Greshoff, J. Last, A. Donker, A. Blaman, B. Aafjes, R. Campert.