komorni orkestar, Zagrebački komorni orkestar, 1939.
komorni orkestar, manji orkestralni sastav (najviše do 25 članova), oblikovan najčešće od skupine gudača i pojedinih drvenih (flauta, oboa, klarinet, fagot) i limenih (trublja, rog) puhačkih glazbala i timpana (ako su puhačka glazbala udvostručena, riječ je o Haydnovu, odn. simfonijskom orkestru rane bečke klasike). U izvođačkoj praksi prisutan od poč. XX. st. kao suprotnost velikim romantičkim orkestrima, proizašao iz težnje za solističkim tretiranjem dionica i prozračnijim instrumentiranjem. Prvo djelo za takav sastav stvorio je A. Schönberg 1906. (Komorna simfonija za 15 solističkih instrumenata), a slijedili su ga mnogobrojni istaknuti skladatelji. K. o. primjenjuje se u kazalištu, na radiju, u film. glazbi. Danas postoje brojni k. o. specijalizirani za izvođenje pretklasičnih, ranoklasičnih i suvr. djela prikladnih za sastave te vrste.