kompenzacija (lat.) 1. med Nadoknađivanje defekta u strukturi ili funkciji nekog organa njegovom pojačanom djelatnošću. Ako se istroše pričuvne snage organa koji pojačano radi, nastupa dekompenzacija. 2. Načelo poslušnosti savjesti, bez obzira na protivnost zakonu, ako on izgleda objektivno nesiguran ili ako za to postoji važan razlog. Načelo koje se javlja u kat. teologiji u XVI. i XVII. st. 3. psihol Pojačanje ili diferencijacija nekih psih. i psihoorganskih aktivnosti kako bi se uspostavila psih. ravnoteža. Tako se npr. kod osoba s nekim defektnim osjetnim organom izoštrava sačuvana osjetna aktivnost. Psihička se k. javlja u svim oblicima neprilagođenosti, bilo da ta neprilagođenost narušava cjelovitost ličnosti, bilo da ugrožava njezin povoljan odnos prema društv. okolini. 4. ekon Prijeboj, prestanak obveza prebijanjem tražbina. Dužnik može prebiti potraživanje od vjerovnika njegovim potraživanjem ako ta potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari iste kvalitete, i ako su oba dospjela.