kompozicija (latinski: compositio sastavak; spoj) 1. lik Struktura likovnoga djela; raspored elemenata koji se ravnaju prema osnovnim zahtjevima stila; u arhitekturi međusobni odnos i raspored elemenata zida, punog volumena i šupljine; u skulpturi odnos volumena, raspored ploha, svjetla i sjene, a u slikarstvu raspored linija i boja na plohi. Također, umjetničko djelo (slika, reljef, skulptura), obično većega formata, s brojnim likovima povezanih u određeni odnos (alegorijska, mitološka, povijesna, sakralna kompozicija, žanr-scena i sl.). Ostvaruje se u krajoliku, arhitektonskom ambijentu, interijeru itd. Grupe i likovi mogu biti smješteni dijagonalno, simetrično, piramidalno, podređeni perspektivnim skraćenjima i sl. 2. glazb Skladba. Opći naziv za pojedino glazbeno djelo bilo koje vrste i oblika (simfonija, koncert, sonata, suita, opera, oratorij, arija itd.) i bilo kakva sastava (pjevački zbor, gudački kvartet, simfonijski orkestar, puhački/duhački, tamburaški orkestar). Također, naziv posebnoga studijskog predmeta na konzervatorijima i visokim glazbenim školama. 3. mat Operacija na funkcijama f i g koja im pridružuje funkciju h prikazanu izrazom h = f[g(x)], gdje se h zove kompozicija funkcija f i g. Kompozicija funkcija f i g nije općenito jednaka kompoziciji funkcija g i f, to jest f[g(x)] nije jednako g[f(x)] 4. ekon Sporazum insolventnoga dužnika i svih njegovih vjerovnika kojim vjerovnici prihvaćaju, kao potpuno namirenje dospjelih dugova, iznos manji od onoga koji je dospio. To je voluntaristička metoda stečaja usmjerena na ozdravljenje insolventnoga dužnika. Kompozicija označava i određenu proporciju dugova koja se prihvaća kao njihovo potpuno podmirenje. Razlikuje se od akorda, sporazuma između dužnika i pojedinačnoga vjerovnika. 5. Sastav, smjesa, mješavina, spoj različitih tvari (kompozicija tla). 6. Poredak, niz čega (kompozicija putničkoga, ili teretnoga vlaka). 7. prav → krvarina