koncesija (lat.) 1. Ustupanje; dopuštenje. 2. Povlastica ili ugovor kojim se daje dozvola za obavljanje neke radnje koja je uvjetovana posebnim odobrenjem ili je u načelu zabranjena. Ugovor kojim se davatelj koncesije, država ili uža terit. jedinica, obvezuje dodijeliti određena gosp. prava koncesionaru na iskorištavanje, obično prir. bogatstva ili dobra u općoj uporabi, odn. objekta, postrojenja ili pogona, uz naknadu. Gospodarska k., koncesija na koju se primjenjuju odredbe trg. prava, a ako je koncesionar stranac, odredbe međunar. trg. prava. Politička k., koncesija kod koje su obje strane države, a predmet k. su baze, luke itd.