 |
|
| Službeni naziv: | Demokratska Republika Kongo, République Démocratique du Congo |
| Površina: | 2 344 885 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 51 580 000 (22 stanovnika/km2); 30% gradsko |
| Glavni grad | Kinshasa, 7 787 800 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 10 provincija (province) i distrikt gl. grada (ville) |
| Službeni jezik | francuski |
| Valuta | kongoanski franak (CDF) = 100 santima (centimes) |
Kongo, Demokratska Republika, država u Centralnoj Africi, graniči sa Zambijom i Angolom na J, Republikom Kongom na Z, Srednjoafr. Republikom i Sudanom na S, Ugandom, Ruandom i Burundijem na I; na jezeru Tanganyika ima i granicu s Tanzanijom. Izlazi na Gvinejski zaljev Atlantskog oceana; ima 90 km morske obale.
Prirodna obilježja
Lubumbashi
rijeka Rwindi
Goma
Kinshasa
Bukavu
Nacionalni park Garamba
S više od 2,3 mil. km2 DR Kongo je 3. po veličini afr. zemlja. U smjeru S–J proteže se kroz 1900, a I–Z oko 2000 km. U tom se prostranstvu nalaze geografski raznolike regije, od kojih su neke razmjerno male, a neke zauzimaju velika područja jednolikih karakteristika. Na krajnjem Z uska je priobalna nizina koja se prema unutrašnjosti postupno uzdiže prema gorju Cristal (nastavak masiva Mayombé iz Republike Kongo), gdje se iz ravnice izdiže izraziti strmac. Obala je niska, mjestimično močvarna, ugl. slabo razvedena, a jedini veći zaljev nalazi se rubno, na krajnjem J kod ušća Konga. Najveći dio zemlje zauzima golemi bazen r. Kongo. To je prostrana, blago valovita zaravan na prosječnoj vis. od o. 500 m n.m. (najniže je područje oko jezera Mai-Ndombe, o. 340 m, najviše pobrđe na krajnjem SZ uz granicu sa Srednjoafr. Republikom, o. 700 m). Dno zavale prekriveno je debelim aluvijalnim i jezerskim nanosima koji prekrivaju stariju podlogu. Prevladavaju ocjediti tereni, a samo u zap. dijelu, u hidrografskom čvorištu gdje Kongo prima nekoliko većih pritoka (Ubangi, Likouala, Sangha), a j od rijeke nalaze se jezera Tumba i Mai-Ndombe i veća močvarna područja. Zavala je sa S, I i J okružena širokim pojasom visokih ravnjaka (500–1000 m n.m.) građenih od arhajskih stijena koje pokrivaju crveni pješčenjaci. Na S je taj okvir najmanje izražen i najvećim je dijelom izvan granica DR Konga, a reljefno se ističe kao razvodnica porječja Konga s jedne, i porječja Nila i slijeva jezera Čad dalje prema Z s druge strane. Na J platoi počinju u gornjem porječju rijeke Lulua (oko 7° j.g.š.) i postupno se uzdižu prema J i I, prema razvodnici s porječjem Zambezija. Tu je poznata rudarska pokrajina → Katanga. Iz ravnjaka visokih o. 1000 m, raščlanjenih tokovima u izvorišnom dijelu Konga, uzdižu se niža gorja i pojedinačne uzvisine npr. Kundelungu (1718 m), Bia (1651 m), Kibara (1809 m) i dr. Ist. dio zemlje reljefno je najdinamičniji i najviši, a čine ga gorja koja se pružaju duž Istočnoafr. tektonskog jarka (tj. njegova zap. kraka). Na S, uz Albertovo jezero, uzdiže se Monts Bleus (Aburo, 2449 m), a dalje prema J, uz Edwardovo i jezero Kivu, sve do sjev. dijela jezera Tanganyike, pruža se gorje Mitumba s više vrhova oko, a nekoliko i viših od 3000 m. Svim tim gorjima zajedničko je da se prema Z, prema zavali Konga, spuštaju postupno, a prema I, prema tektonskom jarku, obrušavaju naglo. DR Kongu pripadaju i malena područja i od tektonskog jarka. Između Albertova i Edwardova jezera pruža se masiv Ruwenzorija u kojem je, na granici s Ugandom, najviši vrh zemlje, Margherita (5119 m). S od jezera Kivu je vulkansko gorje Virunga s više aktivnih vulkana viših od 3000 m (Nyamulagira, Nyiragongo, Mikeno), a najviši je Karisimbi (4507 m) na granici s Ruandom. Posljednju reljefnu cjelinu čini samo dno zap. kraka Istočnoafr. tektonskog jarka koji se osnovnim smjerom S–J pruža ist. pograničnim područjem. S obiju je strana omeđen tektonski uzdignutim rubovima koji su od dna viši i do 1500 m. Dno jarka nije kontinuirana depresija – raščlanjena je tektonski uzdignutim prastarim stijenskim kompleksima ili mlađim izljevima lave. Niži dijelovi ispunjeni su mlađim sedimentima i uravnjeni, a najniže dijelove depresija ispunjavaju jezera. Klima je uvelike određena činjenicom što kroz zemlju prolazi ekvator. To se odražava u visokim i ujednačenim temperaturama tijekom cijele godine te u godišnjem rasporedu padalina koji je određen sezonskim pomicanjem intertropske konvergencije koja je “mjesto susreta” sjeveroist. i jugoist. pasata, i posljedično područje najobilnijih padalina. Od lipnja do kolovoza ta je zona s od ekvatora, a u rujnu i listopadu krećući se prema J – prelazi ekvator. Od prosinca do poč. veljače najjače padaline imaju područja j od ekvatora, a tada se to područje niskog tlaka ponovno pomiče prema S i prelazi ekvator. Stoga područja uz sam ekvator imaju dva, a ona malo sjevernije i južnije po jedan padalinski maksimum tijekom godine. Izvan područja utjecaja intertropske konvergencije samo su planinska područja na JI koja su pod utjecajem jugoist. pasata. Ostali važni čimbenici su reljef i blizina Atlantskog oceana, pa se u cijelosti mogu izdvojiti četiri klimatske regije. Utjecaj Atlantskog oceana, a posebice hladne Benguelske struje, osjeća se samo u uskoj primorskoj zoni. Sred. godišnje temp. kreću se o. 25 °C, količina padalina o. 750 mm na samoj obali, prema unutrašnjosti blago raste. Planinsko područje na I, ovisno o nadmorskoj visini ima više padalina (više od 1300 mm) i niže temperature, sred. godišnje ugl. su ispod 20 °C. Najviši dijelovi Ruwenzorija su pod vječnim snijegom. U području ekvatorske klime temperature su visoke, sred. temp. svih mjeseci iznad je 25 °C, vlažnost zraka je velika, padaline premašuju 1500 mm, ponegdje i 2000 mm, a ima ih tijekom cijele godine. S i j od toga područje je trop. klime u kojem se može izdvojiti sušnije i vlažnije razdoblje. Udaljavanjem od ekvatora smanjuje se količina padalina (na 1000–1200 mm), a povećava trajanje sušnog razdoblja (javlja se u hladnijem dijelu godine) koje je u najjužnijim krajevima dulje od vlažnog. Biljni svijet usko je povezan s klimom. Pod šumama je o. 60% teritorija. U sred. Kongu, u ekvatorskoj zoni, prostiru se velika područja trop. kišne šume (ili ekvatorske prašume), područja iznimno velike raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta. U bogatstvu biljnih vrsta izdvajaju se ekonomski važne zbog kvalitete drva (mahagonij, ebanovo drvo, limba i dr.) te one koje se koriste u medicini (npr. kininovac). U velikim područjima na J, te u uskoj zoni na samom S zemlje, prostire se područje savana, visokih travnjaka s rijetkim drvećem, često samo uz tokove (tzv. galerijske šume). Smanjivanjem padalina travnjaci su oskudniji, a drveće sve rjeđe, javlja se grmovita stepa. U močvarnom atlantskom priobalju rastu šume mangrova. U ist. visočju vegetacija se mijenja s visinom. Područje ravnjaka pokriveno je ugl. savanama, u višim područjima javljaju se šume, a iznad njih planinski travnjaci. Zbog biološke raznolikosti i radi zaštite biljnog, a još više životinjskog svijeta, u Kongu je osnovano više velikih nac. parkova (ukupno 5% teritorija), a tri su proglašena i rezervatima biosfere pod zaštitom Uneska. Riječna mreža iznimno je dobro razvijena. Glavna je rijeka Kongo, čijem porječju pripada gotovo cjelokupni teritorij. Ona je druga afrička i osma rijeka po duljini (4835 km) u svijetu. Golemo porječje od gotovo 3,5 milijuna km2, od čega je velik dio u području obilnih padalina, čine rijeku vrlo bogatu vodom, u Atlantski ocean unosi prosječno više od 40 000 m3 vode u sekundi, odnosno trećinu količine s cijelog afričkog kopna. Izvire u visočju Katange kao Lualaba (po nekim kriterijima izvorišnim krakovima rijeke Kongo mogu se smatrati i rijeka Chambeshi, koja izvire u Zambiji, te rijeke Luapula i Luava), teče na sjever, a zatim u velikom luku skreće na jugozapad, tako da dvaput prelazi ekvator. Prima velik broj pritoka, od kojih neki imaju promjenjiv vodostaj zbog sušnoga razdoblja. Među desnim pritocima ističe se rijeka Ubangi (s izvorišnim krakom Uele, 2250 km), koja čini velik dio granice prema Republici Kongo, a s pritokom Bomu i prema Srednjoafričkoj Republici. Ostali veći desni pritoci: Mongala, Aruwimi, Lindi, Luama i dr. S lijeve strane najveći je pritok rijeka Kasai (prije ušća naziva se Kwa, 2153 km) koja u gornjem toku čini granicu s Angolom, a i sama prima nekoliko velikih pritoka (Fimi, Kwango, Sankuru). Ostali veći pritoci Konga: Lulonga i Lomami. Većina pritoka spušta se s ravnjaka brzacima i slapovima što ograničava njihovo korištenje za plovidbu, ali zbog obilja vode, kao i Kongo, čine golem hidroenergetski potencijal. Ipak, u cijelom porječju Konga, zajedno s pritocima, samo na području DR Konga ima oko 14 000 km plovnih putova. Maleni dio DR Konga na krajnjem sjeveroistoku odvodnjava se preko rijeka koje se spuštaju s planina u Edwardovo i Albertovo jezero, a odatle preko Nila u Sredozemno more. U ist. pograničnom području, duž istočnoafr. tektonskog jarka, nalaze se velika tektonska jezera. Najsjevernije, na granici s Ugandom, je Albertovo jezero (5350 km2), jedno od izvorišta Nila. Površina mu je na 61 m n.m., a dosta je plitko (maks. 60 m) zbog velike sedimentacije. Južnije je Edvardovo jezero (2150 km2), površina mu je na 912 m n.m., rijekom Semliki odvodnjava se prema Albertovu jezeru. Na granici s Ruandom je jezero Kivu (2700 km2), površina mu je na 1460 m n.m., a duboko je 475 m. Nakon vulkanskih izljeva Virunge koji su pregradili dno jarka, jezero se rijekom Ruzizi odvodnjava prema Tanganyiki. DR Kongu pripada veliki jezerski otok Idjwi. Na granici s Burundijem, Tanzanijom i Zambijom nalazi se jezero Tanganyika (32 900 km2), po površini drugo najveće afr. jezero, kriptodepresija (površina na 773 m n.m.) s 1436 m drugo najdublje jezero na Zemlji. Izduženo u smjeru S–J, dugo 680 km, široko 16–70 km, rijekom Lukugom odvodnjava se prema Kongu. Na granici sa Zambijom nalazi se jezero Mweru (4920 km2), površina mu je na 919 m n.m., a duboko je oko 25 m. Unutar DR Konga ima i manjih jezera: Tshangalele (umjetno jezero), Upembo i dr. na JI te Mai-Ndombe (2300 km2), Tumba (500 km2) i riječno jezero Malebo Pool na Z zemlje.
Stanovništvo
selo kraj Kanange
DR Kongo ima više od 50 mil. st., kao i u drugim velikim afr. zemljama etnički vrlo raznolikog (oko 300 naroda/plemena). Najbrojniji su narodi skupine Bantu koji čine o. 80% st. zemlje. Među njima brojnošću se ističu Luba (18%), naseljavaju J sred. dijela zemlje, Kongo (16%) na Z, Mongo (13%) u sred. dijelu, Lunda na J, Bemba na JI, Kasai na JZ te Ngala, Buja, Bira i dr. na S. Drugu skupinu (oko 18%) čine sudanski narodi (Ubangi, Azande, Mangbetu i dr.). Pigmeji, najstariji stanovnici zavale Konga, danas su manjina, a manja plemena naseljavaju S i JI zemlje. Ostale manjine čine narodi nilotske skupine (na SI), Tutsi na I, nešto Europljana i Azijaca. U zemlji se govori više od 200 jezika i dijalekata. Služb. jezik je francuski, a uvelike se koriste i četiri afr. jezika: svahili na I, čiluba na J, kikongo na Z i lingala duž r. Kongo. Potonji se sve više afirmira, već je u služb. uporabi u vojsci. Prosječna naseljenost dosta je niska, oko 22 st./km2, a velika prašumska područja vrlo su rijeko naseljena (lovačko-sakupljačka plemena). Najgušće je naseljen Z zemlje (provincija Bas-Congo i regija gl. grada) i savansko područje na J sred. Konga. Većina gradova osnovana je u kolon. doba, a gradovi su imali odvojen “europski” i afr. dio koji su se razlikovali fizionomijski i po kvaliteti infrastrukture. Te su razlike vidljive i danas. Najintenzivnija urbanizacija odvijala se u XX. st., posebice u drugoj polovici, ali u gradovima živi tek 30% st. Gl. grad Kinshasa (prije Léopoldville) ima o. 8 mil. st., ostali dosta zaostaju: Lubumbashi (prije Elisabethville, 1 374 800), Kolwezi (910 200), Mbuji-Mayi (875 000), Kisangani (539 200), Kananga (436 600) i dr. Porast st. dosta je brz, o. 28‰ god. (prosj. 1980–2002). Stopa rodnosti i dalje je vrlo visoka (45‰), smrtnost je usprkos povremenim stradanjima (ratovi, bolesti – malarija, bolest spavanja, AIDS, glad) dosta umjerena (15‰). Posljedično, u dobnoj strukturi puno je mladog st.: mlađi od 15 g. čine o. 48% st., starijih od 65 g. manje je od 3%. Medijalna starost iznosi o. 16 g., a očekivano trajanje života samo 45 g. Oko pol. st. su (barem nominalno) katolici, a 20% je ostalih kršćana, većinom protestanata. Preostali stanovnici većinom su sljedbenici tradic. afr. vjerovanja ili njihovih mješavina s kršćanstvom (npr. kimbangizam), ima nešto muslimana i hindusa. Nepismeno je oko četvrtine muškog i oko polovice ženskog st. Osnovno osmogodišnje školovanje je obvezno, nastavu redovito pohađa tek polovica, a srednju manje od 20% djece odgovarajuće dobi. Gl. su problemi nedostatak sredstava i slaba opremljenost škola te manjak obrazovanih učitelja.
Gospodarstvo
Usprkos veličini i golemim potencijalima, DR Kongo je među najsiromašnijim zemljama svijeta s BNP-om od 100 USD/st. (po nekim procjenama i manje). Usprkos nestabilnosti od samog osamostaljenja, gospodarstvo je do sredine 1980-ih još raslo (oko 1% god.), a nakon toga počinje pad. Unutrašnji sukobi, korupcija, slaba obrazovna struktura i nedostatak stručnjaka u gospodarstvu i upravi, visoko zaduživanje i veliki troškovi u voj. svrhe vodili su postupnom propadanju infrastrukture i raspadu gosp. sustava, porastu inflacije i nezaposlenosti, jačanju sive ekonomije. Poljoprivreda je najvažnija grana gospodarstva koja zapošljava o. 60% st. i u BNP-u sudjeluje s više od polovice vrijednosti, iako je obrađeno samo o. 3% površine zemlje. Negativni procesi u gospodarstvu odrazili su se i na poljoprivredu u kojoj je oslabio komerc. sektor (zbog nacionaliziranja plantaža koje su zatim nestručno vođene, sukoba, nesigurnosti, neorganiziranosti i propadanja prom. sustava), a ojačala samoopskrbna poljoprivreda. Bavljenje poljoprivredom radi osiguranja osnovnih životnih potreba postao je jedini izlaz i za nekadašnje zaposlenike u rudarstvu i industriji. Gl. su kulture manioka, kukuruz, krumpir, kikiriki, riža, jam, banane, šećerna trska. U stočarstvu važan je uzgoj peradi, koza i ovaca, svinja, a goveda samo u višim predjelima na I gdje nema ce-ce muha. Prehr. proizvodi, najviše žitarice i riba, moraju se uvoziti. Od komerc. kultura opstala je jedino kava, dok je nekoć važna proizvodnja palmina ulja, kaučuka i pamuka danas beznačajna. Proizvodi se i izvozi nešto vrijednog drva tropskih vrsta, ali većina posječenog drva koristi se za ogrjev (kuhanje i ostale energetske potrebe). Ribarstvo kao gosp. grana slabo je razvijeno, ali količine ribe ulovljene za vlastite potrebe su znatne, no teško ih je procijeniti. Nalazišta ruda golemi su potencijal i veliko bogatstvo zemlje, a u prošlosti gl. čimbenik privlačnosti za kolonizatore. Poznata su nalazišta različitih ruda širom zemlje, ali najvažnija rudonosna regija je Katanga (nekad Shaba, na swahiliju = bakar) na JI zemlje. Među rudama ističu se bakar, kobalt, cink, kositar, mangan, srebro, kadmij, zlato, paladij, platina, ugljen i dr. Po proizvodnji nekih od njih (bakar, kobalt, kositar) DR Kongo bio je među vodećima u svijetu, ali je tijekom 1990-ih rudarska proizvodnja jako smanjena. Danas je DR Kongo među vodećim zemljama samo po proizvodnji dijamanata (3.), većinom za industr. potrebe. Gl. su nalazišta dijamanata u sred. dijelu zemlje, zlata na SI, a kositra na I. Nafta je nađena u podmorju Atlantskog oceana i na I zemlje, a plin oko jezera Kivu. Hidroenergija je veliki potencijal, iako je tek djelomično iskorištena i daje više el. struje nego što je zemlji potrebno, ali zbog slabo razvijene mreže otežan je izvoz i distribucija u zemlji, pa se dio struje lokalno proizvodi u termoelektranama. Ind. je slabo razvijena, većinom je usmjerena na osnovnu preradu ruda (uključivo i naftu), a tijekom 1990-ih još je stagnirala. Ostale važnije industr. grane: tekstilna, kožarska i obućarska, ind. gume, prehr., pivarska, duhanska, kem. i građevinska. S obzirom na potencijal, vanjska je trgovina slabo razvijena, a uvoz je veći od izvoza. Najvažniji izvozni proizvodi su dijamanti, a slijede ostale mineralne sirovine – nafta, kobalt, bakar te kava. Gl. partneri: Belgija i Luksemburg (trgovinske povlastice), SAD, Francuska, Njemačka, Italija, Japan. Uvoze se različiti industr. proizvodi, strojevi (za rudarstvo), vozila, građev. materijal, kem. i kovinski proizvodi, odjeća i hrana, najviše iz Belgije, JAR-a, SAD-a, Francuske i Njemačke. Prom. sustav slabo je razvijen, zbog neodržavanja i ono što je izgrađeno brzo propada, a to je stanje jedan od gl. čimbenika slabe razvijenosti i stagnacije gospodarstva. Plovidba je važna i u putničkom i u teretnom prometu, a okosnicu sustava čini r. Kongo. Zbog brzaca podijeljena je na nekoliko plovidbenih sektora. Od ušća uzvodno plovna je samo o. 130 km do grada Matadija, tj. brzaca Livingstone (32 katarakta visinske razlike 260 m na ukupno 350 km rijeke), a zatim tek uzvodno od jezera Malebo Pool. Sr. tok plovan je oko 1600 km, do grada Kisanganija, gdje je sljedeći niz katarakata, Boyoma (nekad Stanley Falls, sedam brzaca na 100 km rijeke, ukupna visina 60-ak m). Rijeka je ponovno plovna uzvodno od grada Ubonda još o. 300 km. Plovidba se kombinira sa željeznicom koja povezuje riječne terminale, a željeznica povezuje rudonosno područje Katange i s lukama Lobito u Angoli, Dar es Salaamom u Tanzaniji, Beirom u Mozambiku te s JAR-om. Stupanj automobilizacije je nizak, a cestovna mreža i promet donekle su razvijeni samo oko većih gradova. Gl. morske luke: Matadi i Boma. Međunar. aerodrome imaju Kinshasa, Lubumbashi, Kisangani, Goma i Gbadolite.
BNP (2002): 5,16 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 56%, industrija 19%, usluge 25%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 59%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2003): – %
Inflacija (1990–2001): 846,2%/god. (2003: – %)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): -4,4%/god.
Uvoz (2003): 1,11 mlrd. USD
Izvoz (2003): 0,93 mlrd. USD
BNP (2002): 5,16 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 56%, industrija 19%, usluge 25%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 59%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2003): – %
Inflacija (1990–2001): 846,2%/god. (2003: – %)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): -4,4%/god.
Uvoz (2003): 1,11 mlrd. USD
Izvoz (2003): 0,93 mlrd. USD
Povijest
maska iz sjevernoga Konga
maska iz središnjega Konga
Najstariji tragovi ljudskog života potječu iz paleolitika. Starosjedilački narod K. bili su Pigmeji, koje plemena Bantu poslije potiskuju u neplodna područja. U XIV. st. narod Bakongo utemeljio je državu Kongo na priobalnom prostoru između rijeka Ogowe, Kwanga i donjeg toka r. Kongo. Ta je država 1482. došla u kontakt s port. istraživačima; već 1491. narod Bakongo prihvaća kršćanstvo i omogućuje Portugalcima osnivanje trg. uporišta koja su služila za trgovinu robljem. Potkraj XVIII. i poč. XIX. st. K. se raspada na više manjih država. U unutrašnjosti, između rijeka Sankuru i Kasai, od VI. st. postoji država Kuba (Bušongo), koja vrhunac razvoja postiže u XVII. st. Eur. kolonizacija započinje tek u posljednjoj trećini XIX. st., nakon što je H. M. Stanley istražio (1874–77) područje toka r. Kongo. Od 1882. do 1891. kao jedan od vodećih istraživača Konga spominje se i Hrvat Dragutin Lerman. God. 1876. belg. kralj Léopold II. utemeljio je u Bruxellesu Međunar. društvo za istraživanje Afrike. Na Berlinskoj konferenciji (1884–85) eur. sila o afr. pitanju belg. stečevine na području Konga dobivaju statut suverene države, a njezin teritorij u Africi postaje 1885. Nezavisna država Kongo na čelu s belg. vladarom, čime de facto postaje kraljevo osobno vlasništvo. Zbog nesmiljenog iskorištavanja robovske radne snage i prir. bogatstava, svj. je javnost potkraj XIX. i poč. XX. st. prosvjedovala protiv politike Léopolda II. te je ovaj 1908. bio prisiljen svoja suverena prava i posjede u Kongu odstupiti belg. državi (uz odštetu od 1 mil. funta sterlinga). Ime kolonije tada je promijenjeno u Belg. Kongo. God. 1921, 1926–27. i 1931. izbijaju velike pobune domaćeg stanovništva protiv surova režima kolonizatora i sve su ugušene represivnim mjerama. U I. svj. ratu oružane snage Belg. Konga zauzele su dio Njem. Ist. Afrike. God. 1919. Belgija dobiva mandat Društva naroda za upravu nad bivšim njem. područjem Ruanda-Urundi, koji je tada gospodarski, politički i upravno sjedinjen s Belg. Kongom. Pokret za dekolonizaciju jača nakon 1945. God. 1948. osnovan je Savez Bakonga (Alliance de Bakongo – Abako), a 1959. Kongoanski nac. pokret (Mouvement National Congolais) na čelu s P. Lumumbom. Na konferenciji u Bruxellesu 1960. postignut je sporazum između kongoanskih polit. stranaka i belg. vlade o neovisnosti Konga koja je proglašena 30. VI. iste god. Na parlamentarnim izborima većinu osvaja stranka Patricea Lumumbe, koji 23. VI. postaje predsj. vlade, a Joseph Kasavubu predsj. republike. Tada zemlja dobiva i novi ustav. U srpnju iste god., potpomognut belg. kapitalom, prokolonijalistički političar Moise Čombe (Moise Kapenda Tschombé) proglašava nezavisnost pokrajine Katange. Zemlja se uskoro raspada na četiri područja (Katanga, Kasai, Istočna pokrajina i Léopoldville). U rujnu 1960. predsj. Kasavubu protuustavno smjenjuje Lumumbu. Istog mjeseca voj. udarom u zemlji vlast preuzima general Joseph-Désiré Mobutu, koji smjesta raspušta parlament. U prosincu 1960. uhićen je, a poč. 1961, pod nerazjašnjenim okolnostima, ubijen P. Lumumba s najbližim suradnicima. Istodobno je potpredsj. vlade Antoine Gizenga prenio sjedište Lumumbine vlade u Kisangani te stupio u koalicijsku vladu Cyrillea Adoule. Poč. 1963. vladine oružane snage skršile su otpor separatističke Katange, koja je priključena Kongu. God. 1963–65. vođene su voj. operacije protiv ustanika (lumumbista), koji su ustrojili vlastitu vladu u ist. pokrajinama. Nakon odlaska snaga UN-a (1964) vlada C. Adoule podnosi ostavku te novu vladu (1964–65) sastavlja M. Čombe. Na izborima 1965. pobjedu odnosi desna koalicija Kongoanska nacionalna konvencija (CONACO), koja podržava Čombeov režim. U listopadu 1965. Kasavubu smjenjuje Čombea i nudi mandat za sastav vlade Évaristen Kimbi, ali ga u ostvarenju sprječava voj. udar generala Mobutua koji u studenom iste god. preuzima vlast, proglašava se predsj. države, suspendira ustav i zabranjuje djelovanje polit. stranaka. Nakon referenduma 1967. uveden je predsjednički sustav vlade, a novim ustavom iste god. proglašena je Demokr. Republika Kongo. Za njezina predsj. Mobutu je izabran 1970. Iduće god. zemlja mijenja ime u Republika Zair, a predsj. uzima ime Sésé Seko. Njegova polit. snaga, Nar. revoluc. pokret (Mouvement populaire de la révolution) preuzima sveukupnu vlast u zemlji. Programom povratku “autentičnosti” nastupa razdoblje “zairizacije” svih sastavnica života u zemlji. Na izborima 1977. Mobutu je izabran za predsj. države na novo mandatno razdoblje od 7 god. (ponovno izabran na 7 god. i 1984). Vanj. politiku karakterizira pogoršavanje odnosa s Angolom (1977. i 1978) zbog napada na kongoanske pobunjenike koji su se sklonili na teritorij Angole. Istodobno raste nezadovoljstvo u zemlji potaknuto teškim gosp. stanjem, korupcijom i polit. terorom Mobutova režima. God. 1996. vodstvo oporbenih snaga preuzima Laurent-Désiré Kabila i tijekom 1997. – uz potporu Ruande, Angole i Ugande – stječe nadzor nad većim dijelom zemlje. Mobutu odstupa s predsjedničkog položaja i napušta zemlju. Kabila u cijelosti preuzima vlast, a zemlja ponovno uzima staro ime Kongo. Nakon Kabilina ubojstva 2001. predsjednikom postaje njegov sin Joseph.