kongruencija (lat.) 1. Podudarnost, skladnost, istovjetnost. 2. lingv Slaganje riječi u rečenici prema rodu, broju, licu, padežu i sl.; sročnost. 3. U geometriji, sukladnost ili podudaranje likova; likovi se mogu preslikati jedan u drugi (s pomoću translacija, rotacija, simetrija). U aritmetici, dva su cijela broja kongruentna prema trećemu ako je njihova razlika djeljiva s tim trećim brojem, tj. ako daju isti ostatak dijeljenjem s tim trećim brojem. Npr. kongruentni su prema broju 5 brojevi 28 i 23, 28 i 18, 28 i 13, 13 i 8, 27 i 22, prema broju 4 brojevi 14 i 6, itd.