konsekracija (lat.), 1. U ant. Rimu čin kojim se umrli car po odluci Senata uvrštavao među bogove ili čin kojim je Senat predao neku stvar ili mjesto bogovima, ili kada se neko božanstvo proglašavalo drž. bogom. 2. U srednjovj. kršćanstvu, svečano posvećenje, tj. pomazanje i ustoličenje biskupa, pape, cara, opata i sl.; ili posveta liturgijskih predmeta ili mjesta (crkve, oltara, zvona, kaleža i sl.). 3. U kat. liturgiji sred. dio mise u kojem se kruh i vino pretvaraju u tijelo i krv Kristovu (pretvorba).