kontinenti, velike kopnene mase okružene sa svih strana oceanima. Njihov je broj više pitanje konvencije nego realnih genetskih i strukturnih odnosa nastalih tijekom njihove geol. evolucije. Danas razlikujemo 6 k.: Euroazija (Europa i Azija), Afrika, Sjev. Amerika, Juž. Amerika, Australija i Antarktika. K. obuhvaćaju o. 29,2% površine Zemlje, a raspodijeljeno po Zemljinim polutkama k. na sjevernoj zauzimaju o. 39%, dok na juž. polutki pokrivaju o. 19% površine. U geol. prošlosti postojali su prakontinenti (npr. Pangaea, Gondwana, Laurasia) čijom dezintegracijom nastaju današnji k. Okružuje ih područje šelfa (kontinentalnog praga), tj. pojasa plitka morskog dna do o. 200 m dubine. Stabilni unutar. dijelovi k. izgrađeni su od kontinentalne kore koju ugl. predstavljaju kisele intruzivne magmatske stijene (graniti) uz podređene metamorfne stijene i u površinskim dijelovima sedimentne stijene. Za kontinentalnu koru koristi se još i naziv sial, i ona je manje gustoće (~2,7 g/cm3) od oceanske kore na rubovima ili plaštnih materijala ispod k., debljina kontinentalne kore varira između 25–65 km, vanjski dijelovi k. vezani uz aktivne granice tektonskih ploča obilježeni su magmatskim i metamorfnim procesima vezanima uz ciklus tektonike ploča (subdukcija, kolizija), što dovodi do raznovrsnih pojava poput vulkanskih nizova, metamorfnih pojasa, subdukcijskih jaraka. Kod pasivnih granica ploča oceanska kora dolazi u kontakt s kontinentalnom korom.