kontingentnost (prema lat.), slučajnost, nešto što nije nužno, može ali se ne mora ostvariti. Pojam kontingentnog (nečeg što se može, ali i ne mora dogoditi) kod Aristotela znači da ono što se zamišlja može biti i ne biti. Spinoza sva pojedinačna bića zove kontingentima, jer “ne nalazimo ništa što bi njihovu egzistenciju nužno tražilo ili je nužno isključivalo”. U novijoj filozofiji javlja se teza o kontingentnosti prirodnih zakona (E. Boutroux), a nadopunjuje se opažanjem o “indeterminiranosti” intraatomskih zbivanja (W. Heisenberg) i dovodi se u vezu s problematikom “uzročnosti” i “slobodnoj volji”; kontingentan, dodirni, susjedni, blizak; slučajan, moguć, ovisan o nečem ranijem.