kontinuitet (lat.) 1. opć Neprekidnost, stalnost. 2. Događanje koje od jednog stanja do drugog ide tako da prelazi sve međustupnjeve (tj. bez prekida i skoka). Važan pojam u matematici (npr. neprekinutost funkcija) i u znanosti (npr. jednadžba kontinuiteta u fizici). Duga rasprava o neprekidnosti skupa realnih brojeva zaključena je Dedekindovim aksiomom neprekidnosti iako je R. Bošković u XVIII. st. tvrdio neprekidnost skupa realnih brojeva. Jednadžba kontinuiteta u fizici izražava zakon o očuvanju ili neuništivosti nekog svojstva ili veličine (količine tvari, količine naboja i dr.). U hidrodinamici je poznata Bernoullijeva jednažba kontinuiteta koja kaže da je zbroj tlakova u tekućini koja struji jednak statičkom tlaku u mirujućoj tekućini (Venturijevo načelo).