konzul (lat.) 1. U ant. Rimu u vrijeme Republike, naziv dvojice najviših drž. službenika koji su od ←509. birani na godinu dana. Od ←367. jedan k. potječe iz patricijskog, a jedan iz plebejskog staleža. K. su imali najvišu sudsku, voj. i upravnu vlast. U carsko doba izbor katkada su i sami carevi obnašali tu dužnost, te postupno gubi značenje. 2. Trojica najviših drž. dužnosnika u Francuskoj 1799–1804, Napoleon Bonaparte obnašao je dužnost prvoga konzula do 18. V. 1804; druga su dvojica k. imala samo savjetodavnu ulogu. 3. U diplomaciji, visoki drž. službenik koji u stranoj zemlji štiti interese svoje države; šef konzularnog ureda u kojem se obavlja konzularna služba. Ovisno o međudržavnom ugovoru, u skladu s Bečkom konvecijom o konzularnim odnosima (1963), određuje se sadržaj i nadležnost konzula (također generalni konzul). K. može biti i počasni k, ponekad i građanin iste zemlje u kojoj djeluje.