koordinatni sustav, sustav za određivanje točke na pravcu, ravnini i u prostoru s pomoću točaka (koordinata). K. s. uveo je Descartes (1637) pa se govori o Kartezijevu k. s. Najjednostavniji je k. s. na pravcu, određen ishodištem i jediničnim vektorom. Položaj svake točke u tom k. s. određen je realnim brojem koji se pridružuje točki. K. s. u ravnini određen je dvama pravcima koji se sijeku pod nekim kutom. Najčešći je k. s. u kojem su pravci međusobno okomiti (pravokutni k. s.). Pravci se nazivaju osima: os apscise (x) i os ordinate (y). Sjecište osi je ishodište k. s., a položaj bilo koje točke u tom sustavu određuje se uređenim parom brojeva (a, b), pri čemu je broj a projekcija točke u ravnini na os x, a b projekcija te točke na os y. Za k. s. u prostoru dodaje se treća koordinatna os – aplikata z i položaj bilo koje točke određen je uređenom trojkom brojeva (a, b, c), gdje su a i b kao u ravninskom k. s., a c projekcija točke u prostoru na os z. Uz pravokutni k. s. postoje i drugi sustavi u ravnini i u prostoru, npr. cilindrični k. s., polarni k. s., generalizirani k. s.