kotač automobila
kotač, hram Sunca u Konaraku, XIII. st.
kotač, strojni
kotač, jedna od najstarijih mehan. naprava za razne namjene. U ←III. tisućljeću služio je (u obliku punog kotača, trupca) za podmetanje kod prijevoza teških tereta pri čemu se trenje klizanja zamjenjuje trenjem kotrljanja, što omogućuje bolji i lakši prijenos tereta. Kotači kod strojeva prenose sile sustavom različitih promjera kotača. K. se sastoji od glavine u kojoj je čvrsto usađena osovina (okreće se s kotačem) ili se u njoj nalaze ležajevi osovine (tada se k. okreće neovisno o osovini), oglavlja i obruča. Oglavlje spaja obruč i glavinu a sastoji se od radijalnih krakova ili je (rjeđe) puna ploča. Obruč može biti gladak, nazubljen (zupčanici), u obliku žlijeba (u koji se umeće guma zračnica kao kod automob. kotača), u obliku vijenca (željeznički k.) i dr. K. ima i kultno i simboličko značenje (prikaz nebeskih tijela, kult Sunca, kolo života, kolo sreće, k. povijesti i dr.).