Marcion, kršć. gnostik, utemeljitelj marcionizma (Sinope, o. 85 – ?, o. 165). Zbog kriva nauka izbačen iz mjesne Crkve, odlazi u Rim (o. 140–144) gdje razvija svoje učenje pa je ekskomuniciran. Zastupa ontološki dualizam u kojem je materija zla i duh dobar; primijenjeno na izvore kršćanstva stvara nepomirljivu opreku između Starog i Novog zavjeta. Starozavjetni stvoritelj (Demiurg) je zao, osvetoljubiv i bog zakona, a novozavjetni je Bog ljubavi, očitovan u Kristu. Odbacujući svu žid. tradiciju, od Novog zavjeta prihvaća samo Pavlove poslanice i Lukino evanđelje. Zastupa moralni rigorizam i asketizam. Njegovi sljedbenici marcioniti održali su se na Istoku do VI. st., ili stopili s manihejcima.