krivnja, psih. odnos ubrojivog počinitelja prema njegovu djelu, zbog kojega zaslužuje društv. osudu i time postaje kazneno odgovoran. Pojavljuje se u dva oblika, kao umišljaj i nehaj. Umišljaj je teži i redovit oblik krivnje, a nehaj je lakši i izuzetan oblik krivnje jer zasniva kaznenu odgovornost na mogućnosti počinitelja da se u danoj situaciji, s obzirom na svoja osobna svojstva, ponaša u skladu sa zahtjevima dužnog opreza.