kruh, namirnica priređena od tijesta, brašna umiješana u vodu, te pečena, uz dodatke (ili bez njih) kvasca, soli, šećera, masnoće i dr. Za brašno se koriste razne krušarice: kukuruz, ječam, raž, te najviše pšenica. Često se miješaju i različite vrste brašna, uz dodatke najraznovrsnijih sastojaka i začina te raznovrsnu pripremu (na tavi, ognjištu, pod pekom, u krušnoj peći i dr.), s kvascem ili bez njega (pogača), pa nastaju mnogobrojne vrste: bijeli, crni, polubijeli, raženi, integralni, mliječni itd., i oblici, s obzirom na vrstu posude, način miješanja i isprepletanja tijesta i dr., te se javljaju i različiti dopunski nacionalni ili lokalni nazivi (francuski, talijanski, zagorski, lički i sl.). Hrv. izraz kruh srodan je praslav. krh u značenju kršiti, tj. lomiti (pogaču); također praslav. izraz hljeb rabi se istoznačno, ali i u razlikovnom značenju (npr. dva hljeba kruha). Od davnine kruh je osnovna namirnica velikog dijela čovječanstva. Prelaskom na zemljoradnju, čovjek počinje peći varenu kašu, najprije na užarenom kamenju, poslije u posebnim glinenim loncima i pekama. Već stari Egipćani poznaju kvasni kruh. U Rimu se peku velike količine u javnim pekarnicama, uz upotrebu drvenih sprava za miješanje tijesta. U Hrvatskoj arheološki nalazi posuda potvrđuju da se kruh pekao od ←XIII st. Kao najvažnija namirnica, osim prehrambenog, k. je dobio i kultno, duhovno i religijsko značenje, o čemu govore mnogi izrazi: kruh naš svagdašnji, dobar kao kruh, izgubiti kruh, trbuhom za kruhom i sl.; posebno značenje kruha ističe se i posebnim oblicima i ukrašavanjem kruha za Uskrs, Božić i druge svetkovine, kada se kruh peče i kod kuće, dok se u svakodnevnim prilikama danas gotovo isključivo kupuje u pekarnicama. U eur. zemljama godišnje se trošilo i do 100 kg kruha po stanovniku, uzimajući u obzir nekoliko stotina raznih vrsta kruha i peciva. Veći životni standard danas ne znači nužno i veću potrošnju kruha, s obzirom na sve izraženije alternativne oblike prehrane, dijete s izbjegavanjem ugljikohidrata i sl. Nadzor nad pekarnicama vrši se još od sr. vijeka, a danas je industr. proizvodnja kruha, kao i proizvodnja u malim specijaliziranim pekarnicama, regulirana zakonom, najčešće uz drž. kontrolu kvalitete i cijene, te razne porezne poticaje ili olakšice.