krvni tlak, tlak koji stvara krv na površini unutar. stijenke krvnih žila. Ovisi o intenzitetu rada srca, elastičnosti krvnih žila, otporu koji pružaju kapilare te o količini i viskoznosti krvi. Najviši je u aorti, a najniži u šupljim venama. Obično se pod k. t. razumijeva tlak u arterijama velikoga krvnog optoka. To je veličina koja se ritmički mijenja ovisno o srčanom radu. Najviši je u fazi sistoličkog izbacivanja krvi iz srca (16 kPa), a najniži za vrijeme srčane dijastole (10,7 kPa). K. t. se regulira živčanim i hormonskim mehanizmima. Normalan je k. t. 120/80 mm Hg. Prehipertenzija je obilježena tlakovima 120–139/80–89 mm Hg. Vrijednosti k. t. 140–159/90–99 mm Hg označavaju prvi stupanj hipertenzije, a vrijednosti >160/>100 mm Hg drugi stupanj hipertenzije. U kliničkom se radu još uvijek tlak često izražava u milimetrima živina stupca, iako je zakonita jedinica paskal (1 mm Hg = 133,322 Pa).