krvotok ili krvni optok, sustav za prijenos tvari potrebnih za staničnu mijenu tvari. Pri otvorenom k., koji je češći u životinjskom svijetu (zastupljen primjerice u člankonožaca i mekušaca), tekućina nakon izlaska iz žila ulazi u šuplje prostore (hemocel). Zatvoren k. (zastupljen u glavonožaca i kralježnjaka) čini srčano-žilni sustav, u kojem krv kruži. U sisavaca se razlikuju sistemski (veliki) i plućni (mali) k. Iz lijeve srčane klijetke krv kroz aortu, arterije i arteriole kola do kapilara, dovodeći tkivima kisik, glukozu, minerale i druge potrebne tvari za staničnu mijenu tvari, a istodobno ondje prima ugljični dioksid, dušične ostatke i druge proizvode razgradnje. Tako se arterijska krv pretvara u vensku, koja se venulama i venama vraća u desnu polovicu srca pa se tako zatvara sistemski k. Ta venska krv iz desne srčane klijetke odlazi u plućne kapilare gdje se obogaćuje kisikom otpuštajući ugljični dioksid pa se kao arterijska vraća u lijevu polovicu srca zatvarajući plućni k. Sustav zalistaka srca i krvnih žila osigurava da krv teče samo u jednom smjeru. Količina krvi što je srce ubacuje u k. u jednoj minuti iznosi o. 5 litara. Fetalni k. bitno je drukčiji nego u odraslih jer se izmjena tvari (disanje, ishrana) zbiva kroz posteljicu, ali tako da se krv ploda i majčina krv međusobno ne miješaju.