Kuba

Službeni naziv: Republika Kuba, República de Cuba
Površina: 110 860 km2
Stanovništvo (procjena 2002): 11 263 000 (102 stanovnika/km2); 75% gradsko
Glavni grad Ciudad de la Habana (Havana), 2 163 800 stanovnika (procjena 2005)
Upravna podjela 14 provincija i 1 posebno upr. područje (municipio especial)
Službeni jezik španjolski
Valuta kubanski peso (CUP) = 100 sentava (centava)
Kuba, otočna država na istoimenom otoku te mnogobrojnim malim otocima u Karipskome moru, Sr. Amerika; nema kopnenih granica, ima 3735 km morske obale.
Prirodna obilježja

Havana

predsjednička palača, Havana
K. je otočna država koja ima više od 1500 otoka, a glavni, istoimeni otok u ukupnoj površini sudjeluje s gotovo 95%. Otok K. najveći je i najzapadniji otok u Velikim Antilima, nalazi se na ulazu u Meksički zaljev, između poluotoka Floride i Yucatána. Dug. je o. 1250 km, a širok 35–190 km. Veći dio otoka građen je od horizontalnih naslaga mezozojskih i tercijarnih vapnenaca, a u reljefu prevladavaju uravnjeni oblici. Zbog tektonskog uzdizanja u kvartaru, u vapnencima su se razvili krški oblici i podzemna hidrografija, a rijeke su u nepropusnim naslagama usjekle duboke doline. Prostrani, blago valoviti krški ravnjaci na visini od 100 do 200 m n.m. izmjenjuju se s plodnim dolinama. Takva područja zauzimaju o. 3/4 površine otoka. Nešto viša područja nalaze se u trima zonama. Na krajnjem Z je Cordillera de Guaniguanico, a sastoji se od dvaju nizova. Zapadniji, Sierra de los Órganos građen je od vapnenaca u kojima su oblikovane slikovite strme, kupaste uzvisine (ugl. 300–350 m). Prema I nastavlja se nešto viši (692 m) niz Sierra del Rossario, građen od različitih stijena uklj. i kristalinske škriljevce i gnajseve. Drugo područje uzvisina, Sierra de Trinidad (ili Escambray), nalazi se u sred. dijelu zemlje, a doseže visinu od 1156 m (Pico de San Juan). Najviša su područja na krajnjem JI, gdje se uz juž. obalu strmo uzdiže Sierra Maestra dosižući 1974 m – Pico de Turquino, najviši vrh zemlje. S od Sierra Maestre je do 1230 m visoka Sierra del Cristal, a na krajnjem I brežuljkasto pošumljeno područje Sagua-Baracoa. Ta su gorja građena od kristalinskih škriljevaca, gnajsa i granita, a tektonskim su pokretima nabrana i snažno razlomljena. Obala je na najvećem dijelu niska, ponegdje i močvarna, dobro razvedena s mnogobrojnim zaljevima, pješčanim plažama, koraljnim grebenima, a ponegdje i strmim liticama, posebice na juž. strani otoka. U poznatom zaljevu Guantánamo na JI zemlje nalazi se amer. voj. baza. Kubi pripadaju mnogobrojni otoci, npr. otočja Sabana i Camagüey uza sjevernu, te Canerreos i Jardines de la Reina uz juž. obalu. Otočja čine mali otoci, ukupno ih je više od 1500, a jedini veći otok je Isla de la Juventud, 2201 km2 u otočju Canerreos. K. se u cijelosti nalazi u trop. području, malo južnije od sjev. obratnice, što uz okruženost morem daje gl. obilježje klimi, koja je suptropska, godišnje varijacije temperatura su male, ugl. u rasponu od 22 °C u siječnju do 28 °C u srpnju, ali u unutrašnjosti u hladnom dijelu godine mogu biti i niže od 15 °C. Padaline su obilne, većinom 1200–1500 mm, na JI i do 2000 mm, donose ih si pasati. Više od 2/3 padne u kišnom razdoblju od svibnja do listopada. Od kolovoza do listopada u zap. dijelu javljaju se trop. cikloni. Biljni svijet bogat je mnogim endemskim vrstama, ali velike površine prir. vegetacije zamijenjene su plantažama i drugim obrađenim površinama. Najveći dio površine na ravnjacima pokrivaju travnjaci (savane) s rijetkim drvećem. Trop. kišne šume očuvane su samo u pojedinim gorskim područjima, sadrže vrijedne vrste drveća (mahagonij, ebanovo drvo i dr.), ali u skromnim količinama. U pejsažu su karakteristične palme, a u močvarnom priobalju rastu šume mangrova. Intenzivnim pošumljavanjem kojim se nastoje smanjiti štete od snažne deforestacije nastale su borove šume. Pošumljeno je manje od 20% površine. Riječna mreža dosta je dobro razvijena, ali rijeke su ugl. kratke, a u krškim područjima ima ponornica i podzemnih tokova. Najveća je rijeka Río Cauto (240 km) na JI, izvire u Sierra Maestri, teče ugl. na Z, prima pritok Salado i ulijeva se u zaljev Guacanayabo. Veće rijeke karipskoga slijeva (teku prema J) još su Najasa, San Pedro i Zaza. Prema S teku Saramaguacán, Caunao, Sagua la Grande i mnogobrojni manji tokovi. Jezera su mala, većinom su to lagune ili močvare uz nisku obalu, obično s bočatom vodom.
Stanovništvo
Kuba ima više od 11 mil. st. Nešto više od trećine st. čine bijelci, 11% je crnaca, a natpolovičnu većinu čine mješanci, ponajviše mulati, ali se osjećaju i utjecaji indijanskih prastanovnika i kasnijih useljenika iz Azije. Poč. XVI. st., u doba dolaska Španjolaca, na otoku je bilo 110 000 Indijanaca koji su ranije u nekoliko valova pristigli iz Juž. Amerike. Njihova je populacija desetkovana u samo 50-ak g. (zbog lošeg postupanja osvajača, teška rada u rudnicima zlata, gladi, zarazne bolesti), danas su praktički nestali. Kao zamjena za njihov rad dovođeni su robovi iz Afrike, možda čak i 1 mil., a 1920-ih crnci s Haitija i Jamajke kao radnike pod ugovorom. U drugoj pol. XIX. st. tako se uselilo i više od 120 000 Kineza, te još nešto i u 1920-ima, a budući da su bili gotovo isključivo muškarci, miješali su se s domaćim st. pa Azijaca danas ima manje od 1%. Služb. jezik je španjolski, lokalno se govori i kreolski engleski čiji se utjecaj osjeća i u služb. jeziku. Prosječna gustoća naseljenosti iznosi o. 100 st./km2. Najgušće je naseljeno šire područje gl. grada i ist. dio otoka, a slabije sred. područje oko gorja Sierra de Trinidad i posebice Isla de la Juventud. U gradovima živi o. 3/4 st. U gl. gradu, Havani, živi 2 163 800 st. (aglomeracija 2,5 mil.), blizu četvrtine st. zemlje. Ostali veći gradovi: Santiago de Cuba (555 900 st.), Camagüey (347 600), Holguín (319 100), Santa Clara (250 500), Las Tunas (203 700). Porast st. dosta je spor, oko 7‰ god. (prosj. 1980–2002). Još 1960-ih rodnost je bila oko 35‰, da bi se do kraja 1970-ih prepolovila i nastavila se smanjivati zbog općeg starenja st. i povremeno snažne emigracije mladog st. Rodnost je danas o. 12‰, a smrtnost 7–8‰. Opće kretanje st. povremeno je negativno zbog emigracije. Prvi veliki emigracijski val zbio se nakon revolucije (1959), kada se iselilo više od 700 tis. Kubanaca, većinom na Floridu u SAD. Kako je među njima bilo dosta obrazovanog st., to se pokazalo kao važan ograničavajući čimbenik u kasnijem gosp. razvoju. Ilegalna emigracija preko Floridskog prolaza na improviziranim plovilima i danas je učestala. Očekivano trajanje života je 77 g. Medijalna starost st. je o. 35 g.; mlađih od 15 g. je 20%, a starijih od 65 g. 10%. Udio nepismenog st. manji je od 5%, iako je još sred. XX. st. bio o. 50%. Nakon revolucije provedeni su opsežni programi opismenjavanja odraslih, a školovanje djece je besplatno i obvezno od 6. do 14. godine. Od nekoliko sveučilišta najstarije i najcjenjenije je ono u Havani.
Gospodarstvo

polja duhana

hotel Las Americas

ručna izrada cigara
K. ima socijalist. gospodarstvo koje se zasniva na centralnom planiranju te drž. upravljanju i (barem većinskom) vlasništvu. Nakon sloma komunizma u Europi, izostala je nekadašnja obilna sovj. pomoć, pa se zemlja našla u velikoj krizi, BDP se 1989–93. smanjio za trećinu. Kao izlaz počele su postupne reforme uvođenja određenih tržišnih načela, popuštanje drž. nadzora nad proizvodnjom, dopuštanje sitnoga priv. poduzetništva, strane investicije u mješovita poduzeća, otvaranje turizmu i dr. Ipak, u državnom sektoru još radi 75% zaposlenih (službeno; procjenjuje se da je udio blizu 90%). Iako su mjere dale određene rezultate, životni uvjeti poč. trećeg tisućljeća nisu bili bolji nego potkraj 1980-ih. Osim toga, pojedini su služb. podaci nepouzdani i teško usporedivi s drugim zemljama jer se temelje na različitim kriterijima ili se uljepšavaju. Zaoštravanje financ. discipline rezultiralo je jačanjem sive ekonomije. Procjenjuje se da je BNP po st. o. 2900 USD, a gotovo polovica se ostvaruje u tercijarnom sektoru. Poljoprivreda je važnija po udjelu angažirane radne snage (gotovo 1/4) nego po doprinosu dohotku, a proizvodnja je organizirana na velikim drž. posjedima. Iako ne više izrazito kao nekad, šećerna trska daleko je najvažnija poljoprivr. kultura Kube. Uzgaja se širom zemlje, a najproduktivnija područja su na I. Iako je gubitkom sovj. tržišta proizvodnja prepolovljena (2001/1990), Kuba je još među 10 najvećih svj. proizvođača šećera koji, zajedno sa šećernim proizvodima, daje 40% vrijednosti izvoza. Drugi najvažniji proizvod je duhan, najviše se proizvodi na Z i u sred. dijelu zemlje. Proizvode se još riža, agrumi (izvoz), kava, kakao, ananas, krumpir, kukuruz, grah, manioka i dr. U stočarstvu najvažniji je uzgoj goveda, iako je suočen s velikim problemima (eur. pasmine koje su uvožene neotporne su na trop. bolesti, a indijske daju malo mlijeka). Ribarstvo također stagnira ili slabi zbog zastarjelosti flote i nedostatka goriva. Među rudnim bogatstvima ističu se nalazišta nikla u gorju na JI zemlje. Kuba je među vodećim svj. proizvođačima nikla i kobalta. Još se iskorištavaju rude bakra, kroma, željeza, vapnenac (proizvodnja cementa), građev. kamen. Otkrivene su skromne zalihe fosilnih goriva, ali većina potreba se uvozi. Hidroenergetski potencijal je slab, o. 95% el. struje dobiva se u termoelektranama. Ind. je također u stagnaciji jer su industr. oprema, strojevi i rezervni dijelovi i gorivo stizali iz SSSR-a u zamjenu za šećer ili kao pomoć. Prestankom te razmjene mnogi su pogoni zatvoreni. Stanovit je uspon ostvaren otvaranjem stranim ulaganjima, ali velik je jaz između mješovitih i drž. poduzeća. Po ostvarenom dohotku najvažnija je prehr. ind. (šećer, rum, bezalkoholna pića, riba, voće i povrće). Za izvoz su važne još duhanska, farmaceutska i kovinska ind., a za domaće tržište tekstilna, kem. i petrokem., prehr., strojarska i dr. Zemlju godišnje posjeti oko 1,7 mil. stranih turista, a turizam je važan izvor deviznih prihoda, jednako kao i doznake iseljenika. Vanj. trgovina Kube u zadnjih 50-ak g. bitno se izmijenila. Do 1950-ih najvažniji partner bio je SAD, a šećer i proizvodi od šećera davali su 75% vrijednosti izvoza. Nakon revolucije i embarga SAD-a ta je trgovina potpuno prestala, Kuba se okrenula SSSR-u koji je postao novi dominantni partner, a nakon 1990. broj zemalja s kojima se trguje bitno se povećao. Šećer i proizvodi od šećera daju 40% izvoza; ostali izvozni proizvodi su nikal i koncentrat niklove rude, riblji proizvodi, duhan, farmaceutski proizvodi, agrumi. Gl. partneri: Nizozemska, Španjolska, Rusija, Kanada, Meksiko i druge zemlje Lat. Amerike. Uvoze ze nafta, strojevi i oprema, prehr. i različiti industr. proizvodi, najviše iz Španjolske, Kine, Venezuele i drugih latinskoamer. zemalja, Italije, Francuske. Vrijednosti uvoza i izvoza uvelike ovise o kolebanju cijena šećera i nafte. K. ima dugu tradiciju razvoja prometa, povezano s razvojem plantažnog uzgoja šećerne trske. Prva je pruga izgrađena još 1837. i danas dio želj. mreže služi u te svrhe. Okosnicu cestovne mreže čini gl. dužotočna cesta s mnogim ograncima. Cestovni je promet slab, jer je uvoz vozila ograničen, pa je vozni park zastario, nedostaje rezervnih dijelova (i za autobuse) i goriva. Pom. flota također je dosta stara. Gl. je luka Havana, ostale veće luke: Santiago de Cuba, Cienfuegos, Matanzas i Nuevitas. Međunar. zračne luke su u Havani, Santiagu de Cuba, Camagüeyu i Varaderu.
BNP (2002): 32,8 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 7%, industrija 26%, usluge 67%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 24%, industrija 24%, usluge 52%
Nezaposlenih (2004): 2,5%
Inflacija (2004): -3,1%
Realan rast gospodarstva (2000–2001): 3,1%
Uvoz (2003): 5,77 mlrd. USD
Izvoz (2003): 4,84 mlrd. USD
Povijest

tradicionalni ribolov
Prastanovnici K. bila su indijanska plemena Ciboney, Guanahatabey i Taino. Otkriva je Kolumbo 1492. God. 1511. započinju je osvajati Španjolci koji postupno istrjebljuju Indijance i dovode afr. robove. U XVI–XVII. st. K. je često izložena upadima engl. i franc. gusara; u XVIII. st. u više navrata izbijaju protušpanj. ustanci. Nakratko (1762–63) u vlasti Vel. Britanije. Pokret za neovisnost K. jača poč. XIX. st.; 1812. i 1843–49. ugušeni su veliki crnački ustanci. God. 1868. izbija veliki ustanak (tzv. prvi rat za nezavisnost K.) pod vodstvom Carlosa Manuela de Céspedesa, okončan tek 1878. kompromisnim rješenjem sa španj. vlastima. God. 1886. ropstvo je ukinuto, a 1893. crnci su i pravno izjednačeni s bijelcima. God. 1895. izbija novi protušpanj. ustanak i ubrzo zahvaća cijelu K. Zbog važna strateškog položaja K., umiješao se SAD i 1898. navijestio Španjolskoj rat; mirom u Parizu iste god. poražena Španjolska bila je prisiljena odreći se K., koja postaje nezavisna država pod suverenitetom SAD-a, na čiji su zahtjev u ustav (1901) uneseni tzv. Plattovi amandmani kojima je zajamčen amer. gosp., polit. i voj. nadzor nad K. (ukinuti su tek 1934). God. 1902. izabran je prvi predsj. Tomás Estrada Palma; u ustanku 1906. prisiljen je odstupiti te nakon intervencije SAD-a zemljom upravljaju (1906–09) amer. guverneri William Howard Taft i Charles Magoon. Novi predsj. 1909. postaje general José Miguel Gómez; 1912. izbija nov ustanak crnaca te SAD ponovno vojno intervenira. God. 1913–21. predsj. je Mario García Menocal, a 1921–25. Alfredo Zajas. God. 1925. predsj. postaje general Gerardo Machado, za čije se vladavine širi korupcija i bezakonje; režim represijama guši svaki otpor oporbe. God. 1933. Machado je prisiljen odstupiti, a njegova nasljednika C. M. Céspedesa svrgava hunta pod vodstvom Fulgencija Batiste. Novog predsj. Ramóna Graua San Martína (pokušaj provođenja soc. i gosp. reformi) SAD nije priznao te na čelo vlade dolazi pukovnik Carlos Mendietta, marioneta generala Batiste, koji stvarno upravlja zemljom. Smijenivši nekoliko predsjednika, Batista se 1940. sam proglasio predsj. God. 1944. vlast ponovno preuzima Ramón Grau San Martín; 1952. Batista svrgava predsj. Carlosa Príja Socarrása i opet preuzima vlast. God. 1953. Fidel Castro Ruz započinje borbu protiv Batistine diktature; nakon neuspjela drž. udara 1956, svrgava ga 1959. i preuzima vlast. Provodi korjenite društv.-gosp. reforme i uspostavlja socijalist. sustav. Jedina polit. snaga u zemlji postaje Komunist. partija Kube. God. 1961. protiv njega su pristaše bivše vlasti, uz potporu SAD-a, pokušale izvršiti prevrat (desant na području Zaljeva svinja u provinciji Las Villas), ali su poražene. Zbog postavljanja sovj. raketnih baza izbila je 1962. tzv. kubanska kriza (amer. pom. blokada K.), okončana povlačenjem sovj. raketnih uređaja s K. God. 1968. radikalno su uklonjeni svi tragovi kapitalist. gospodarstva, a 1976. prihvaćen je prvi socijalist. ustav. Iste god. održani su prvi parlamentarni izbori nakon revolucije 1959; F. Castro zadržava vrhovnu vlast s naslovom predsj. Vijeća ministara i Drž. vijeća. U 1990-ima Kubu potresa snažna gosp., polit. i soc. kriza, učinak koje su i brojna iseljavanja stanovništva u SAD. Unatoč snažnom pritisku SAD-a (koji kulminira gosp. embargom 1994), te određenim reformama i otvaranjem (turizam), Kuba u treće tisućljeće ulazi kao jedina socijalistička država na američkom kontinentu. Narušena zdravlja, F. Castro predaje 2008. godine vlast bratu Raúlu.