Ivan Kukuljević Sakcinski
Kukuljević Sakcinski, Ivan, hrvatski političar, povjesničar i književnik (Varaždin, 29. V. 1816 – Puhakovec, 1. VIII. 1889). Počeo studirati filozofiju u Zagrebu, od 1833. u vojsci, 1836. dobio časnički čin. Vojnu službu napustio 1841. i otada djeluje kao sudac u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji. Jedan od najgorljivijih pristaša ilirskoga pokreta. U političkom životu otpočetka oštar protivnik mađarizacije. U Hrvatskom saboru, u kojem se govorilo latinskim jezikom, održao je (2. V. 1843) prvi govor na hrvatskom jeziku, zahtijevajući njegovo uvođenje u škole i urede. Važan sudionik revolucionarnih događanja 1848/49. Uz Lj. Gaja i A. Vranyczanyja jedan od “trijumvira”. Od travnja 1848. član Banskoga vijeća zadužen za prosvjetu i vjerska pitanja. U vrijeme Bachova apsolutizma (1849–59) zemaljski arhivar Trojedne Kraljevine, utemeljitelj Družtva za pověstnicu jugoslavensku (1850) i pokretač časopisa Arkiv za pověstnicu jugoslavensku (1851). Poslije ukidanja apsolutizma član banske konferencije (1860), veliki župan zagrebački (1861–67), banski namjesnik (1865–67) i osnivač Samostalne narodne stranke (1863). Bio je član brojnih akademija, znanstvenih i književničkih društava, počasni član JAZU, predsjednik Matice hrvatske od 1874. do smrti. U znanstvenom radu prikupljao građu iz hrvatske povijesti (Iura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, I–III, 1861–62. i dr.), autor mnogih knjiga i rasprava (Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, 1859–60; Glasoviti Hrvati prošlih vjekova, 1886. i dr.). Drži se pretečom hrvatske znanstvene bibliografije (Bibliografija hrvatska I. Tiskane knjige, 1860–63). Njegova “junačka igra u trih činih” Juran i Sofia ili Turci kod Siska prva je drama ilirskoga razdoblja (praizvedena u Sisku 1839). Pisao pjesme (Slavjanke, 1848; Povijesne pjesme, 1874), tragediju Marula (1879), putopise.