Kumani (mađ. Kún, rus. Polovci ili Kipčaki), plemena tur. podrijetla koja su 1055. iz južnorus. stepa provalila i do o. 1100. naselila se u Moldaviju i Vlašku odakle su poduzimala napade na Kijevsku Rusiju i druga susjedna rus. kneštva. God. 1235. potisnuli su ih Mongoli, pa sedam kumanskih plemena prelazi u Mađarsku, gdje se u dogovoru s kraljem Belom IV. naseljavaju uz Tisu uz uvjet da brane granice Ug. Kraljevstva od mongolskih prodora. Ostatak K. raseljava se duž Bugarske, Tracije i u Maloj Aziji. K. su među etnički srodnim Mađarima, zajedno s također srodnim i već prije naseljenim Jazigima, postupno stekli povlašten status i imali zasebno područje koje se sastojalo od Jazigije, Velike Kumanije i Male Kumanije, i od Budimpešte između Dunava i Tise. Sred. XIX. st. to je područje imalo o. 180 000 st., koji su već bili politički i jezično mađarizirani. God. 1876. Mala Kumanija pripala je županiji Pest, a Jazigija i Velika Kumanija ušle su u sastav županije Jász-Nagykún-Szolnok.