kupola sv. Petra u Rimu
kupola, katedrala sv. Petra u Salzburgu, unutrašnjost
kupola (tal.), sferični oblik svoda iznad građevina koja ima tlocrt kružnice, kvadrata ili mnogokuta. Kupolu ponajviše grade kao kalotu ili polukuglu od kamena ili opeke, a u novije doba od armiranog betona u konstrukciji tzv. ljuske. K. se može izvesti izravno na zidovima prostora ili preko posebnih konstrukcija: trompe (ugaone niše) ili pandantiva (sferični trokut). Često se između k. i pandantiva umeće cilindrični tambur. Najčešće se na vrhu k. ostavlja otvor za svjetlo (oculus) ili tornjić (lanterna) s prozorima. Natkrivanje kamene kuće u obliku pčelinje košnice poznato je u prapov. kulturama Mediterana (Atrejeva riznica u Mikeni). Svođenje k. u klas. smislu bilo je poznato u Aziji već u starom vijeku. Široku primjenu doseže u rim. arhitekturi (Panteon u Rimu), biz. graditeljstvu (Aja Sofija u Carigradu) i renesansi (prvostolnica u Firenci, djelo F. Brunelleschija, 1420–36). Mnoge barokne građevine imaju kupole (crkva Karla Boromejskog u Beču); one su česte u arhitekturi klasicizma i primjeni neostilova.