Kuran Mehmed-paše Sokolovića, Sarajevo, Gazi Husrev-begova knjižnica
Kuran (Kur’an, al-Qur’an) (arapski: qur ‘an kazivanje; recitiranje), muslimanska sveta knjiga i glavni izvor islamskog učenja. Sadrži duhovna, dogmatska i pravna načela. Prema islamskom učenju, Kuran je Božja riječ objavljena Muhamedu preko meleka Džibrila. Muhamed je priopćio Kuran po dijelovima između 611. i 633, a kako je preporučivao da se ti dijelovi pamte i zapisuju, za njegova je života bio zapisan čitav tekst, koji je uredio jedan od pisara objave Zayd ibn Tâbit. Nekoliko prijepisa bilo je izaslano u prva islamska središta (Meka, Šam, Kufa, Basra, Bahrein). Kuran sadržava 114 poglavlja (sure), koja se dijele na mekanska, objavljena prije hidžre (622), i medinska, objavljena poslije hidžre. Mekanska poglavlja većinom govore o vjerovanju, Alahovu jedinstvu i postojanju; rečenice su kratke, a stil je u formi rimovane proze sedž’. Medinska se poglavlja odnose na uređenje zajednice i obitelji te reguliraju vjerske i društveno-pravne obveze. Kuran je napisan klasičnim arapskim jezikom kojim se govorilo u Hejasu, pa je s predislamskom poezijom činio osnovu za normiranje arapskoga jezika i metrike (aruza). Za proučavanje Kurana razvile su se discipline: kiraet i tefsir. Prva vodi računa o pravilnom čitanju, a druga o tumačenju teksta. Vjernik koji je napamet naučio Kuran naziva se hafiz.