kurija na Kaptolu br. 8 u Zagrebu
kurija (lat.) 1. U ant. Rimu, dio tribusa (sačinjavao se od 10 kurija). Svaka je k. uključivala 10 plemena (gentes). Na osnovi te podjele ustrojavana je nar. skupština kao vrhovno polit. tijelo. Na čelu k., koja je ujedno bila i zasebna vjerska (kultna) jedinica, nalazio se curio. U mlađe republikansko doba k. gube dotadašnju polit. ulogu. 2. U sr. vijeku, dvor feud. seniora (curia feudalis), katkad i dvor samog vladara (curia regia), gdje su održavani sudovi na koje su dolazili vazali. U širem smislu, k. katkad označava i svaki drugi sud (npr. curia comitis županov sud). 3. Plemićko imanje odn. posjed (curia nobilitaris) na kojem obitava plemić jednoselac. 4. Kuća plemića ili crkv. uglednika; služi za stalno boravište, a obično se nalazi na posjedu. Razlikuje se od dvorca, vile ili skromnijeg ljetnikovca jer s popratnim zgradama služi za vođenje gospodarstva. U Hrvatskoj ih je najviše u Zagorju i Turopolju. Osim zidanih, podižu se i drvene k. (Škarićevo). Gotovo uvijek najveća i srednja od pet soba je blagovaonica, tzv. palača. Redovito su središta društv. života toga kraja, npr. Gredice kraj Zaboka književnika K. Š. Gjalskog. Posebnu grupu čine kanoničke kurije na zagreb. Kaptolu, ugl. barokne iz XVIII. st.