Kutjevo, dvorac
Kutjevo, grad i središte gradskog upravnog područja, Požeško-slavonska županija, 23 km sjeveroistočno od Požege, na sjeveroistočnom rubu Požeške kotline (obronci → Krndije), uz Kutjevačku rijeku i cestu koja spaja Posavinu s Podravinom. Leži na 232 m nadmorske visine. Grad ima 2440, a gradsko upravno područje 6247 stanovnika (2011). Vinogradarstvo i podrumarstvo (Kutjevački podrum d.d.); voćarstvo; rasadnik duhana; tekstilna industrija. Tragovi naselja iz neolitika i rimskoga doba. Srednjovjekovna cistercitska opatija i crkva sv. Marije; zadužbina kralja Andrije II. Arpadovića (1232). Pod Osmanlijama od 1536. Ima status varoši i postaje sjedište istoimene nahije Požeškoga sandžaka. Nakon oslobođenja od Osmanlija opatijski posjed s 35 sela stječe plemić Ivan Josip Babić (od 1686), zatim požeški isusovci (od 1698. do ukinuća reda 1773.; obnavljaju opatiju, grade novu župnu crkvu 1698. i barokni dvorac 1725, obnavljaju podrum, uvode sajmove i dovode obrtnike). Raspuštanjem isusovačkoga reda posjed prelazi u vlasništvo Ugarske državne komore (1773–1882), a 1882–1945. karlovačke barunske obitelji Turković. Posjed je pretvoren u poljoprivredno poduzeće PPK Kutjevo (1963), odnosno Kutjevo d.d. Vinogradarsko-voćarska zadruga (osnovana 1926). Vojna ergela (konji lipicanci, 1946–1960; naslijedila vojnu pastuharnu osnovanu 1873). Općina od 1962.