Labin, grad i središte gradskoga upravnog područja u Istarskoj županiji, u jugoistočnoj Istri, 5 km od mora (Rabac, Kvarnerski zaljev); leži na 320 m nadmorske visine. Grad ima 6893, a gradsko upravno područje 11 642 stanovnika (2011). Sastoji se od staroga naselja Labina i rudarskoga mlađeg Podlabina, u podnožju. Industrija (igračke, plastični čamci); u okolici rudnici ugljena. Središte → Labinštine. Očuvano staro akropolsko istarsko naselje Labin s glavnim gradskim vratima sv. Plora iz 1578. Izvan zidina gradska loža iz 1777; renesansne i barokne građevine; župna crkva iz XIV. st. (pregrađena u XVI. st.); narodni muzej. Antičko naselje Liburna (Albona). U rimsko doba municipij; od konca V. st. pod vlašću Ostrogota, Bizanta i Langobarda; 788. pripao Franačkoj; u IX. st. spominje se kao dio hrvatske države. Potkraj XI. st. ulazi u sastav Istarske markgrofovije kojom vladaju akvilejski patrijarsi. Mletačka vlast 1420–1797; snažna kolonizacija novoga stanovništva u XVI. st. Godine 1797. bio je pod austrijskom upravom, a 1809–13. bio je dio Ilirskih provincija. Nakon ponovne uspostave austrijske vlasti grad se ubrzano gospodarski razvija (rudnik ugljena). Rapallskim ugovorom (1920) pripao je Italiji; pojačana talijanizacija i progoni Hrvata. Godine 1921. u Labinu je izbila pobuna rudara (→ Labinska republika). Godine 1943. vraćen je Hrvatskoj; pod njemačkom okupacijom do svibnja 1945. Rodno je mjesto hrvatskoga protestantskog teologa Matije Vlačića Ilirika.