Lamartine, Alphonse de, francuski književnik i političar (Mâcon, 21. X. 1790 – Pariz, 28. II. 1869). Iz aristokratske obitelji, djetinjstvo proveo na očevu imanju u Millyju. Istaknuti romantičar, velik uspjeh postiže svojom prvom pjesničkom zbirkom Poetske meditacije (1820). Pisao je i romane, elegije, pjesničke drame, historiografska djela (Povijest žirondinaca; Povijest restauracije; Povijest Turske; Povijest Rusije i dr.), dva epa (Jocelyn; Pad anđela). Neko vrijeme proveo u diplomaciji. Nakon Revolucije 1848. nakratko ministar vanjskih poslova. Bio je vrstan govornik i pacifist. Ostale važnije pjesničke zbirke: Nove poetske meditacije; Pjesničke i vjerske harmonije; Pjesnička smirenja.