Langobardi, fibula, Rim, Museo Nazionale dell’Alto Medioevo
Langobardi, kvočka i
pilići, pozlaćeno srebro, Monza, riznica katedrale
Langobardi, baptisterij, VIII. st., Cividale, Museo Christiano
Langobardi, križ
Langobardi, istočnogerm. narod. Drži se da im je prvotno boravište bilo u juž. Švedskoj, odakle prelaze u krajeve j od Baltika. Spominje ih Tacit u I. st., navodeći da su malobrojni, ali odvažni i dobri ratnici. U V. st. njihovo se sjedište s Labe premješta na Dunav. Potkraj V. st. zaposjedaju područje Rugijaca u Donjoj Austriji; 512. pobijedili su Herule i pod kraljem Vahom (u. oko 540) proširili se na današnju sjev. Mađarsku. Sred. VI. st., uz dozvolu Bizanta, naseljavaju se u Panoniji i ist. Noriku. Sukobe s Gepidima uspješno su okončali 567. pod kraljem Alboinom (o. 565–572), s kojim već 568. prelaze u Italiju i u nekoliko godina zauzimaju sve važnije gradove sjev. Italije (569. Milano, 572. svoju buduću prijestolnicu Paviju). Alboina, ubijenog u zavjeri, naslijedio je Klef (572–574); nakon njegove smrti nije biran novi vladar, nego su se L. podijelili u tridesetak upravnih jedinica pod vrhovništvom vojvodâ. Okrutna nesnošljivost prema starosjediocima bila je dodatno pojačana i vjerskim suprotnostima (L. su bili arijevci). God. 584, zbog prijetnji Franaka i Bizanta, L. biraju za kralja Klefova sina Autarija (vladao do 590); otada njihovi kraljevi u naslovu nose rim. carsko ime Flavius, naglašavajući tako rim. drž. naslijeđe. Za kralja Agilulfa (o. 590–616) ojačana je kralj. vlast i sklopljen mir s Francima. Njegov je sin i nasljednik Adalvald (616–626) katolik; pod njegovom vladavinom uspostavljeni su bolji odnosi s papom i Bizantom. Naslijedila su ga dva arijanska vladara – Arivald (626–636) i Rotari (636–652). Proces pokrštavanja pojačan je za katolika Ariperta I. (653–661). Za Aripertova sina Perktarita (671–688) sklopljen je mir s Bizantom, čime je prvi put priznata samostalnost langobardske države. Njezin je vrhunac postignut u doba vladanja kralja Liutpranda (712–744). Karlo I. Veliki porazio je 774. Langobarde, pripojio njihovu državu Franačkoj i prozvao se kraljem Franaka i Langobarda. Langobardska vojvodstva na jugu Italije zadržala su određenu samostalnost do dolaska Normana u XI. st. L. su Italiji u trajno naslijeđe ostavili naziv današnje tal. pokrajine Lombardije.