 |
|
| Službeni naziv: | Demokratska Narodna Republika Laos, Sathalanalat Paxathipatai Paxaxôn Lao |
| Površina: | 236 800 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2002): 5 530 000 (23 stanovnika/km2); 22% gradsko |
| Glavni grad | Viangchan (franc. Vientiane), 650 000 stanovnika (procjena 2005) |
| Upravna podjela | 16 provincija (khoueng), 1 posebno područje (khetphiset) i 1 prefektura gl. grada (kampheng nakhon) |
| Službeni jezik | laoski |
| Valuta | novi kip (LAK) = 100 ata |
Laos, država u jugoist. Aziji (Indokini), graniči s Vijetnamom na SI, I i JI, Kambodžom na J, Tajlandom na Z, Mijanmarom na SZ i Kinom na S; jedina zemlja Indokine bez morske obale.
Prirodna obilježja
slapovi Kuang Si, južno od Luang Prabanga
Budin park u Viangchanu
Pretežno brdovita i planinska zemlja, okosnicu joj čini Annamsko gorje. U sjev., širem dijelu zemlje, to je složeni planinski sustav koji zauzima glavninu teritorija. Dominiraju gorja građena većinom od kristalinskih škriljevaca, gnajseva i pješčenjaka. Vrlo su strmih padina i raščlanjena uskim riječnim dolinama, nešto je šira samo dolina uz Mekong u dijelu toka kraj gl. grada. U sred. dijelu planinskog područja nalazi se ravnjak Thông Haihin, ugl. blago valovita travnata zaravan na visini 900 do 1100 m. Ravnjak čini stjecište prom. pravaca i tu je bila pov. jezgra laoske države. Oko njega uzdižu se planinski lanci viši od 2000 m, među njima i najviši vrh zemlje, Phou Bia (2820 m). Juž. dio Annamskoga gorja, kao blago povinuti planinski niz, pruža se u smjeru SZ–JI duž vijetnamske granice, doseže visinu od 2500 m. U njegovu sjev. dijelu građenom od vapnenaca mnogobrojni su krški reljefni oblici. Zap. padine dosta su blage i raščlanjene dolinama pritoka Mekonga. Nizina uz lijevu obalu Mekonga najprostranije je ravničarsko područje u Laosu i gl. ekon. i populacijsko žarište zemlje. Na krajnjem J uzdiže se plodni ravnjak Bolovens (Phouphieng Bolovens), bazaltni izboj tanjurasta oblika, većinom na o. 1100 m, najviši na sjev. rubu, 1572 m. Klima je monsunska s izraženim modifikacijskim utjecajem reljefa. Padaline donosi ljetni monsun (svibanj–listopad) koji puše s JZ, a količina varira ugl. od 1300 do 2300 mm, ovisno o nadmorskoj visini. Najviše, i do 4000 mm, ima ih na Bolovensu koji je izravno izložen vlažnim strujanjima. Zimski monsun (studeni–travanj) puše sa SI i donosi suho, ali ne prehladno vrijeme. Sr. siječanjske temp. ugl. su između 16 i 21 °C, a sr. srpanjske 25–27 °C; u travnju, uoči kišne sezone, još su 4–5 °C više. U vegetaciji prevladava listopadna monsunska šuma, dok je u višim i vlažnijim planinskim predjelima raširena vazdazelena trop. šuma. Prema S više je miješanih šuma (hrast, bor), a visoravni su pod travnjacima. Još sred. XX. st. šume su pokrivale 70% površine, ali je zbog intenzivne sječe taj udio smanjen na nešto više od 50%, i dalje se smanjuje, a deforestacija uzrokuje druge ekološke probleme (erozija, intenzivno taloženje u rijekama, poplave). Sječa je nekontrolirana, često ilegalna, drvo se u golemu udjelu koristi individualno kao izvor energije, a dio se posiječe i radi pomične paljevinske poljoprivrede. U industr. svrhe koriste se vrijedne vrste iz trop. šuma, npr. mahagonij, tikovina i dr., a zbog ograničenja rašireno je krijumčarenje u Tajland. Gotovo cjelokupni teritorij odvodnjava r. Mekong (Menam Khong). Teče zap. dijelom zemlje i čini granicu s Mijanmarom i najveći dio granice s Tajlandom, a ulijeva se u Južnokin. more. Uzvodno od gl. grada teče kroz uske klance i kanjone, nizvodno se dolina širi. Gl. pritoci (sve lijevi) u Laosu su Tha, Ou, Ngum, Kading, Banghiang i Khong. Krajnji si dio zemlje odvodnjava se prema Tonkinškom zaljevu, a najveće rijeke u tom dijelu su Ma i Can.
Stanovništvo
selo Vang Vieng
Mekong, selo Pakbeng
Laos ima o. 5,5 mil. st. koji se mogu svrstati u nekoliko gl. skupina. Većinu, oko 2/3 ukupnog st., čine Lao-Lum ili “nizinski Lao”, koji žive većinom u dolinama uz Mekong i njegove pritoke te u gradovima. Govore laoskim jezikom (pripada sino-tibetskoj skupini) koji je službeni, uči se u školama i piše posebnim pismom. Drugu, njima srodnu skupinu, čine Lao-Thai (o. 8% st.), a raštrkani su diljem zemlje, većinom u brdskim područjima, u manjim plemenskim zajednicama (Tai Dam, Tai Deng, Tai Neua, Tai Phua i dr.). Treću skupinu čine Lao-Theung, koji pripadaju mon-khmerskoj skupini, a čine nešto više od 20% st., žive u planinskim područjima na S i J zemlje, srodni su s narodima u susjednim zemljama i vjerojatno su starosjedioci u ovoj regiji. Manjinu čine Lao-Soung (Hmong ili Miao i Jao) koji žive u planinskom području na S, te Vijetnamci i Kinezi u gradovima. Osim služb. laoskog jezika, govore se i jezici pojedinih naroda i plemena od kojih neki i nemaju pisane forme. U gradovima i među elitom dosta je raširen francuski, posebice među starijim st., a u novije vrijeme sve se više koristi engleski. S približno 24 st./km2 L. je daleko najslabije naseljena zemlja u regiji. Osim gusto naseljenog područja oko gl. grada, gušće od prosjeka naseljena su područja u dolini Mekonga, posebice na J. Nasuprot tome, područja na krajnjem JI i S te planine u sred. dijelu zemlje slabo su naseljena. Emigracija je danas neznatna, ali 1970-ih iselio se velik broj ljudi (više od 250 000), među kojima mnogi obrazovani. U gradovima živi manje od četvrtine st. Gl. grad Viangchan (franc. Vientiane) dosta odskače, ima o. 650 000 st. Ostali veći gradovi: Pakxé (88 300 st.), Savannakhét (66 600), Luang Prabang (Louangphrabang, 47 400), Xam Nua (39 000) i dr. Porast st. je vrlo brz, o. 25‰ godišnje (prosj. 1980–2002) i ugl. je rezultat prir. promjene. Rodnost je o. 37‰, a smrtnost o. 12‰. Stoga je st. po strukturi mlado, mlađi od 15 g. čine 42%, a stariji od 65 g. samo 3% ukupnog st.; medijalna dob je 19 g., a očekivano trajanje života o. 55 g. U religijskom sastavu prevladavaju budisti, o. 60%, ostalo st. pripada različitim tradic. vjerovanjima ili mješavinama religija, ima nešto kršćana i muslimana. Obrazovna struktura je slaba, nepismena je pol. žena i četvrtina muškaraca, iako je od 1970-ih pokrenuta akcija opismenjavanja u ruralnim krajevima. Obvezno obrazovanje traje 5 g., među najkraćima je u svijetu, a i njega završava manje od 3/4 upisanih. Jedino sveučilište je u gl. gradu, osn. 1958.
Gospodarstvo
Od uspostave NR L. 1975. razvijan je socijalist. gosp. sustav, ali je zbog šteta uzrokovanih građ. ratom i izostanka amer. i ostale strane pomoći napredak bio vrlo slab. Već potkraj 1970-ih napuštena je kolektivizacija poljoprivrede, a potom je dopušteno priv. poduzetništvo i strane investicije, slabjela je uloga države. Iako je nominalno rast gospodarstva dosta brz (zahvaljujući niskoj bazi), zbog vrlo slabe infrastrukture, malih investicijskih mogućnosti te nedostatka kvalificirane radne snage i ostalih stručnjaka L. je i dalje među najslabije razvijenim zemljama svijeta, s vrlo niskim BNP-om koji jedva prelazi 300 USD po st., pa i dalje uvelike ovisi o stranoj pomoći. Poljoprivreda je najvažnija gosp. grana koja daje polovicu BDP-a i zapošljava 3/4 st. Prevladava primitivna samoopskrbna poljoprivreda s niskom produktivnošću i velikim udjelom ljudskog rada. Gl. usjev je riža, dijelom na padinama, dijelom uz natapanje u dolinama, a najčešće se proizvede dovoljno za vlastite potrebe. Ostale važnije kulture: slatki krumpir, kukuruz, kasava, soja, različito voće, a kao komerc. kulture: kava, pamuk i duhan. U sjev. krajevima lokalnom st. znatne prihode donosi ilegalna proizvodnja opijuma. U stočarstvu su najvažniji uzgoj peradi i svinja, te bivola kao radnih životinja. Šumarski proizvodi daju većinu vrijednosti izvoza i osim drva važno je dobivanje različitih smola (za proizvodnju lakova), esencija ulja, a u novije vrijeme uzgaja se i kaučukovac. Problem je prekomjerna sječa. Riba je važna za prehranu, a osim ribolova na rijekama važan je uzgoj u ribnjacima. Utvrđena su nalazišta različitih ruda, ali je iskorištavanje još ograničeno. Među važnijima su kositar, ugljen, željezna ruda, drago kamenje (safiri), sadra, kamena sol, nešto olova i cinka. Hidroenergija se iskorištava na nekoliko rijeka, potencijal je tek djelomično iskorišten, a proizvodnja je mnogo veća od domaće potrošnje jer je na el. mrežu priključena samo četvrtina domaćinstava. Iako se u sklopu poticanja priv. sektora postupno razvija i ind., ona je slabo razvijena, a njezin udio u gospodarstvu malen. Većina pogona nalazi se u gl. gradu i njegovoj okolici, a među važnijim granama su prehrambena (ljuštionice riže, proizvodnja pića, duhanska), prerada rude kositra, drvna, kožarska i tekst., ind. građev. materijala. Neke od njih osnovane su stranim kapitalom, koriste se jeftinom radnom snagom i namijenjene su izvozu. Turizam je slabo razvijen, ponajprije zbog slabe infrastrukture i kasnog otvaranja zemlje. Godišnje zemlju posjeti nešto više od 200 000 stranih turista. Uvoz je dosta veći od izvoza. Najvažniji izvozni proizvodi su drvo, drvni i šumarski proizvodi, el. energija i odjeća, približno po 30% vrijednosti, zatim kava i kositar. Najviše se izvozi u Vijetnam, Tajland i Francusku. Uvoze se strojevi i oprema, vozila, gorivo, različita industr. roba, pamuk, prehr. proizvodi, najviše iz Tajlanda, Vijetnama, Kine i Singapura. Prom. mreža slabo je razvijena i to je gl. prepreka bržem ekon. razvoju. Asfaltirano je manje od 20% cesta, pa su mnoge prohodne samo u sušnom radoblju. Najvažniji smjerovi su dolinom Mekonga, preko Annamskoga gorja prema Vijetnamu, te na S prema Kini. Kod Viangchana je izgrađen most preko Mekonga, planira se priključak na tajlandsku želj. mrežu, u Laosu zasad nema pruga. Unutrašnja plovidba vrlo je važna, na pritocima Mekonga ugl. splavarenje, a na Mekongu plovidba brodovima različite veličine. Dosta je ograničena zbog brzaca (kraj ušća Banghianga i na kambodžanskoj granici) koji rijeku dijele na nekoliko sektora. Viangchan ima međunar. zračnu luku.
BNP (2002): 1,71 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 51%, industrija 23%, usluge 26%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 76%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001): 17%
Inflacija (1990–2001): 28,5% (2003): 15,5%
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 6,3%
Uvoz (2002): 514 mil. USD
Izvoz (2002): 321 mil. USD
BNP (2002): 1,71 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 51%, industrija 23%, usluge 26%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 76%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001): 17%
Inflacija (1990–2001): 28,5% (2003): 15,5%
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 6,3%
Uvoz (2002): 514 mil. USD
Izvoz (2002): 321 mil. USD
Povijest
slavoluk u Viangchanu
hram Wat Xieng Thong
Najstariji stanovnici područja današnjeg Laosa bila su različita plemena, poslije poznata pod zajedničkim imenom Kha (“robovi”). Od kraja VI. st. zemljom vladaju kraljevi kmerske države Čenla, a od VII. st. Kmeri iz Kambodže. U XII. st. pripadnici naroda Tai osnovali su kneževinu Muong Swa sa središtem u istoimenom gradu (od 1353. Luang Prabang). U XIV. st. vladar Fa Ngum iz kneževske dinastije Muong Swa (1353–74) pokorava različite laoske kneževine i osniva državu Lanchang (Milijun slonova) . U XVI. st. u stanju trajnog rata sa susjednim državama Mijanmarom i Ayudhyom; stanje se stabiliziralo u razdoblju vladavine kralja Suliyavongsa (1637–94) te se to razdoblje smatra zlatnim dobom Laosa. Poč. XVIII. st. raspada se na više kraljevstava (najveća su bila Luang Prabang i Vientian) nad kojima se smjenjuje vrhovništvo Kambodže, Vijetnama i Sijama (današnji Tajland). God. 1828. Sijam zaposjeda Vientian i do 1880-ih godina nameće svoju vlast svim laoskim kneževinama; od 1886. jača utjecaj Francuske, a 1893. Sijam se morao povući iz L., koji postaje dio Francuske Indokine (potvrđeno ugovorima iz 1904. i 1907). God. 1940–45. pod jap. okupacijom; u travnju 1945. pod jap. zaštitom proglašena je neovisnost Laosa. Franc. protektorat obnovljen je 1946, za kralja je priznat Sisavang Vong, a L. je stekao samoupravu u okviru Franc. unije (1949). Od poč. 1950-ih jača gerilski pokret za neovisnost, potpomognut iz Vijetnama. Neovisnost Laosa proglašena je 1953, a 1955. organizirani su izbori i ustrojena koalicijska vlast. Istodobno sukobi raznih polit. grupacija pridonose nestabilnosti u zemlji. God. 1958. na izborima pobjeđuje Patriotska fronta Lao (Pathet Lao, hrv. “Zemlja naroda Lao”); nakon smrti kralja Sisavang Vonga (1959) kraljem postaje Savang Vatthana. Tijekom 1960-ih nastavljaju se sukobi između prokomunističkih (Pathet Lao) i nacionalističkih snaga; prilike su se dodatno pogoršale izbijanjem Vijetnamskog rata (1964) jer su preko teritorija Laosa sjevernovijetnamske snage uspostavile koridor (tzv. Ho Ši Minova staza), koji je neprekidno bio izložen amer. bombardiranju. Nakon mirovne konferencije u Parizu (1973) sukobi su prestali, otpočelo je razdoblje koalicijske vladavine (1974–75). U kolovozu 1975. Pathet Lao preuzima vlast i uspostavlja jednostranački sustav pod vodstvom Revoluc. nar. stranke Laosa. Iste je god. ukinuta monarhija i proglašena republika, a predsjednikom je proglašen čelnik pokreta princ Souphanouvong. Kriza u zemlji i teška gosp. situacija dovela je do masovnih iseljavanja tijekom 1970-ih godina (više od 200 000 stanovnika). Poč. 1990-ih L. napušta model drž. socijalizma, ali zadržava jednostranački sustav. Od 1998. predsj. je genral Khamtai Siphandon. Povremeno traju sukobi s pripadnicima protukomunist. gerilskog pokreta, kao i s naoružanim krijumčarskim skupinama (ilegalna proizvodnja i trgovina drogom).