Laplace, Pierre-Simon de, francuski matematičar i astronom (Beaumont-en-Auge, 23. III. 1749 – Pariz, 5. III. 1827). Član Francuske akademije (od 1785), Napoleonov ministar unutarnjih poslova i član senata. Najznačajnije mu je djelo Ogled o nebeskoj mehanici (1799–1825) u kojem primjenjuje Newtonov zakon gravitacije na Sunčev sustav (perturbacije planeta i satelita, oblik i rotacija Saturnovih prstenova, stabilnost Sunčeva sustava i dr.). Pri određivanju staza kometa došao u spor s R. Boškovićem. Postavio teoriju o postanku svemira (1796) poznatu kao Kant-Laplaceova teorija, uvodeći takozvanu nebularnu hipotezu, to jest teoriju po kojoj je Sunčev sustav nastao od usijane maglice. Tu je hipotezu u modernoj astronomiji obnovio Carl von Weizsäcker. Značajno je pridonio teoriji vjerojatnosti (1812, 1814) definirajući vjerojatnost događaja kao broj načina na koji se događaj može dogoditi podijeljen s ukupnim mogućim brojem ishoda. Postavio teoriju potencijala i opisao je diferencijalnom jednadžbom i operatorom, što se primjenjuje u mnogim područjima znanosti.