Lasić, Stanko, hrvatski književnik, književni povjesničar i kritičar (Karlovac, 25. V. 1927 – Pariz, 5. X. 2017). Jugoslavistiku i filozofiju diplomirao 1953. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je doktorirao 1965., te 1955–76. predavao noviju hrvatsku književnost. Zatim je predavao na pariškoj Sorbonnei. Kao književni kritičar nastojao je sintetizirati stilističku i sociološku analizu, te filozofiju umjetnosti. Objavio je više knjiga iz područja književne teorije (Poetika kriminalističkog romana, 1973., Hermeneutika individualnosti i ontološki strukturalizam, 1994., i dr.) i povijesti hrvatske književnosti (Sukob na književnoj ljevici 1928–1952, 1970), a u središtu njegova interesa bili su život i djelo Miroslava Krleže (Struktura Krležinih „Zastava”, 1974; Krleža: kronologija života i rada, 1982; Mladi Krleža i njegovi kritičari, 1987; Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I–VI, 1989–93). Vlastiti je život analizirao u Autobiografskim zapisima (2000), a o knjigama i piscima što su na nj utjecali pisao je u knjizi Iz moje lektire: portreti (2001).