liturgijski jezici, u kršćanstvu, jezici na kojima se obavlja bogoslužje. U početku su to bili aramejski i grčki, potom latinski, sirski, koptski, armenski, crkvenoslavenski i dr. Na Istoku je od najstarijih vremena prevladavalo načelo uporabe nar. jezika u liturgiji. S vremenom se taj pučki jezik u liturgiji počeo sve više razlikovati od živog nar. jezika (npr. staroslavenski). U katolicizmu jedini liturgijski jezik bio je latinski, s izuzetkom hrv. glagoljice i od XVI. st. Kat. crkve ist. obreda (Grkokat. crkva). U protest. crkvama i u Anglikanskoj crkvi od početka se upotrebljavao nar. jezik. Kako i taj jezik s vremenom postaje arhaičan, tzv. liturgijski pokret u XX. st. nastoji ga osuvremeniti. U Kat. crkvi, prema zaključcima II. vatikanskog sabora, lat. jezik zamijenjen je živim nar. jezicima u svim liturgijskim tekstovima.