lavra (starogrč.), u pravoslavlju, pustinjačka ćelija. Također i veći pravosl. manastir, koji čine nastambe s monaškim ćelijama oko sred. prostora u kojem je gl. crkva. Prve se lavre spominju u IV. i V. st. u Siriji i Egiptu, na Sinaju i Atosu, gdje je najpoznatija Velika lavra iz 963.